LJUBICA PETROVIĆ KOSOR, Podgorica, R Crna Gora

U saradnji sa Fb stranicom Ostani kod kuće , ostani doma :

LJUBICA PETROVIĆ KOSOR, rođena u Titogradu, SFR Jugoslavija. Živi u Podgorici, CRNA GORA.
Po zanimanju, diplomirana ekonomistkinja. Piše poeziju, kratke priče i drame. Poezija joj je sabrana u četiri zbitrke: “SREĆNA LUKA – Kosorski motivi”, “OSMIJEH “, “BUĐENJE” i “KRIK”.
Zastupljena je u brojnim, međunarodnim, zbirkama poezije, pjesnika sa Ex YU prostora, Balkana i šire, među kojima : “MORE NA DLANU” ,“VALENTINOVO”, “PRVA ANTOLOGIJA FEJSBUK PJESNIKA”, “PJESME KOJE NAM ŽIVOT ZNAČE”, “PROVIDENCA VERSI”, “STIHOM GOVORIM”, “MILI DUELI”, “ARTE STIH”, “ZAGRLI ŽIVOT” i druge.
Njena kratka priča “BABA MAŚA ili ŚEVER JE KRIV ZA SVE”, štampana je u knjizi “IZVAN KORIDORA, VRANAC – NAJBOLJA KRATKA PRIČA 2011” u izdanju Knižare Karver iz Podgorice, povodom Međunarodnog književnog festivala “ODAKLE ZOVEM”.
Učesnica je brojnih festivala i pjesničkih susreta, među kojima i “Festivala čiste poezije,glazbe i vina,“More duša 1” u Biogradu na Moru i Šibeniku – Hrvatska; “More duša 2” u Beogradu – Srbija, “MILI DUELI” u Jajcu – BIH; “Pjesme koje nam život znače” u Ogulinu – Hrvatska, gdje je osvojila prvo mjesto pjesmom VAPAJ.
Bila je finalistkinja drugog međunarodnog fejsbuk natječaja “Mili Dueli”.
Radovi su joj objavljeni na brojnim portalima, elektronskim časopisima i zbirama poezije.
Pored pisanja, bavi se i slikarstvom. Velika ljubav joj je fotografija i putovanja.
Ljubica je jedna od osnivačica ”SIGURNE ŽENSKE KUĆE” u Podgorici, prvog skloništa za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja i za žrtve seks trafikinga, u Crnoj Gori. Dugogodišnja je volonterka u ovoj NVO I borkinja za ljudska prava žena. To je dio njene životne biografije na koji je posebno ponosna.

NEĆU SE VRATITI

Neću se vratiti
Da ti pjevam,
Ni pjesme tužne,
Ni pjesme srećne.
Neću se vratiti!
Samo ćeš jedne
Večeri sjetne,
Čuti smijeh
Ptice rugalice,
Kako ti udara u lice.
Neću se vratiti
Tvojim rukama,
Koje ne grle
Nego lome.
Neću se vratiti
Jer, previše već
Znam o tome.
Neću se vratiti
Tvojim usnama,
Koje ne ljube
Nego grizu.
Neću se vratiti,
Da opet budem
Jedna u nizu,
Bezimenih, bezličnih žena
Poslije koje ti ne ostane
Ni uspomena.
Neću se vratiti!
Samo ćeš jedne
Večeri duge,
Kada ti umor
Obuzme tijelo,
Kada ti samoća,
Nabora čelo,
Kada ti srce
Zamre od tuge,
Sjetit se mene.
I znaćeš,
Da nijesam bila
Kao druge.

NEKA DAVNA PROLJEĆA

Ako nekad svratiš…
Kažem:
Ako svratiš,
U stari kraj,
Tu gdje si pio
Sa mojih bedara,
Iz mojih njedara,
Jutarnje rose.
Ako nekad svratiš…
Naći ćeš samo trag
Neke noge bose,
Samo pramen
Neke plave kose
I miris drag,
Što na sreću sjeća,
Na neka
Davna proljeća.

KAP PO KAP

Kaplje noć na moj dlan
Kap po kap, kap po kap…
Pa onda rijeka, pa okean noći
Stane na moj dlan.
Kaplje suza na moj dlan
Kap po kap, kap po kap…
Pa onda rijeka, pa okean suza
Stane na moj dlan.
Kaplje tuga na moj dlan,
Kap po kap, kap po kap…
Pa onda rijeka, pa okean tuge
Stane na moj dlan.
Kaplje život na moj dlan
Kap po kap, kap po kap…
Pa onda rijeka, pa okean života
Stane na moj dlan.
Noć mi tugom suzu kanu
Kap po kap, kap po kap.
Prođe život, kao san,
Kap po kap, dan po dan…
Dok dlanom o dlan!