BIOGRAFIJA
U knjizi AVRAMSKE RELIGIJE njen pritređivač i autore Hajrudin H. Redžović pukovnik u penziji u napisao je svoju biografiju u kojoj je istakao sve ono što on smatra da he za njega bitno da, eventualni čitaoci znaju.
Ja sam je dijete pešterskih visina i penzioner panonskih nizina. Dvadeset i šest godina sam sjedio u raznim klupama, polagao više desetina ispita, dostigao neki stepen obrazovanja i zvanja, ali o životu ništa nijesam naučio.
Rođen sam na samoj polovini XX vijeka, na Božji dan sedmog januara (Božić po Gregorijanskom, pa me brat od strica Jasmin i kolega Đorđe Strunjaš prozvaše Božo i tim imenom me danas uglavnom svi zovu.), a đed me upisa osmog januara, jer kada su ga upitali zašto je to učionio odgovorio je: “Neznam kakav će čojek bit, bojim se da ne opogani praznik”. Dobio sam ime Hajrudin, ali me zovu Hajro, skraćeno ime od Hajrudin. Rodio sam se zatvorenih očiju, kroz život sam išao zatvorenih očiju, kada sam ih pokušao otvoriti zažalio sam. Da bi lakše podnosio tamu koja nas okružuje, ja se igram pokušavajući pisati stihove, a kao tipični OXIMORON igram se i sa jednim takvim romanom koga, najvjerovatnije, nikada neću završiti. Usudih se, još kao mlad čovjek, da zaronim u religijske virove i plod mog ronjenja po tim virovima je jedna obimna sociološko-filozofska knjiga UVOD U RELIGIJE, MITOLOGIJE I SEKTE, sa izvrsnom recenzijom još boljeg poznavaoca ove oblasti.
Zahvaljujući gradu Pančevu, Istorijskom arhivu Pančeva, Centru za kultruru i Gradskoj biblioteci Pančeva te pojedincima i nekim firmama ta knjiga je ugledala svijetlo dana. Imam i više desetina objavljenih stručnih i, tako neki ih nazvaše, naučnih radova kao i nastavne literature. Po objavljivanju te knjige (trebalo mi je dest godina od njenog završetka da je objavim jer nije komercijalna, ne donosi profit i nije interesantna za izdavače). Od 500 njenih štampanih primjeraka 485 sam poklonio bibliotekama, ustanovama za kulturu i pojedincima. Odmah po objavljivanju knjige UVOD U RELIGIJE, MITOLOGIJE I SEKTE (2014) otpočeo sam sa radom na novoj (ovoj) knjizi (knjiga će biti kompilacija orginalnih i prerađenih radova drugih autora i mojih radova) jer je trebalo pročitati preko 50 hiljada stranica (možda i više), povaditi ono što mi je potrebno za knjigu, analizirati sve sadržaje, slična ili ista gledišta sintetizovati, analizirati i suprotna gledišta i njih sintetizovati u jednu cjelinu, i na kraju komparacijom tih dvaju cjelina, avgusta 2023. godine, završih sa pisanjem i priređivanjem, sa raznih internet adresa skinutim člancima i izvadaka iz pojedinih knjiga. Nova knjiga predstavlja kompilaciju mojih radova, orginalnih i obrađenih radova drugih autora i radova skinutih sa Interneta, se zove ‒ AVRAMSKE RELIGIJE.
Po nacionalnosti sam čovjek, sve ostalo sam sasvim slučajno. Kada je religija u pitanju ja sam duboko religiozni ateista, a još veći vjernik. Pripadam plemenu Kuči iz doline rijeke Cijevne, životni uzori su mi Marko Miljanov, Petar Petrović Njegoš, Ivo Andrić i Meša Selimović. Na moju sreću i sreću ljubitelja knjige, istine i spoznaje kao univerzalne vrijednosti nikada ih neću dostići, neću im se moći ni primaći blizu, u nijednom pogledu, jer bi, bojim se i samim približavanjem na desetine i stotine, pa i hiljadu, kilometara uma tim velikanima, oskranavio njihovu veličinu.
Ponosim se svojim selom Brezom gde sam prvi put ugledao svijetlo dana i mojom Sjenicom gde sam prvi put zadrhtao pred očima neke djevojke. Ponosim se svojom državom i ako se je ona mene, u jednom trenutku njenog upada u blato istorije, odrekla mene i pripisala mi status nacionalne manjine, a niti ja niti moj pračukunđed znamo za drugu osim za ovu državu đe nam je porodično stablo duboko u zemlju ukorijenjeni da ih nikakve bure ni oluje ne mogu iščupati. Ona je moja jedna jedina otadžbina i nikada se je neću odreći. Svi je napadaju zbog onih koji je vode ili su je vodili, ali oni koji je vode i koji su je vodili nijesu država. Oni i svi mi smo prolazni putnici na ovom svijetu, a Dunav, Morava, Šumadija, Srem, Banat i Bačka, Negotinska krajina, Kosmet, Stari vlah sa Jadovnikom, Golijom, Javorom, Pešterskom visoravni, Jablanica i Toplica i sve ono što ne pomenuh, ostaju za vječna vremena. Ja sam zaljubljenik u ljude koji ne obraćaju pažnju na ljudsku boju kože, njihova vjersku i nacionalnu opredijelje-nost, imena, socijalno porijeklo i socijalni status. Dovoljno je samo da budu ljudi da bi bili moja braća. Ponosim se svakim dobronamjernim čovjekom.
Moj najveći ponos su moja djeca Jasminka i Jasminko, moja supruga Gordana (sve što sam posti-gao u životu ona je stajala uz mene, i kada mi je bilo lijepo i kada sam patio, kao moj najjači oslonac). Deku je obasjalo najsjajnije sunce 29.11.2014. godine kada sam dobio najveći mogući životni dar, tada je rođen moj unuk Uroš. Ponos su mi i moja braća, sestre i njihova djeca.
Knjiga je moj život. Bez knjige ja sam samo jedna biljka u pustinji. Žao mi je što život ne traje bar 500 godina, možda bih za to vrijeme i nešto naučio o čovjeku, prirodi, o umjetnosti, književnosti, istoriji, religiji, geografiji, biologiji, astronomoji, o svemu i svačemu što nas okružuje. Možda tada ne bih otišao sa ovoga svijeta prazne glave.
Obožavam pjesmu, posebno starogradske, ruske romanse i sevdah. Staniša Stošić i Himzo Polivina su najveći majstori sevdaha i najveći pjevači rođeni na teritoriji bivše SFRJ. Na žalost njih više nema. A i sam volim zapjevati neku sevdalinku, a da se ne posramim ni ja ni oni koji vole pjesmu. Kao što navedoh na početku ovog teksta 26 godina sam bio đak, postigao sam neke naučne nivoe o kojima nijesam ni u snu sanjao ali to za mene (penzionera) nije ni malo bitno. Ja sam, zahvaljujući JNA, od pešterskog derana postao čovjek. Za sve u životu što sam postigao, sva znanja i nivoe obrazovanja, mogu da zahvalim mojoj supruzi, JNA i VJ. Vojska je od mene napravila čovjeka. Dakle svega se odričem osim zvanja OFICIRA. Bio sam oficir, sada sam oficir u penziji i umrijetću kao oficir, uspravna čela sa ponosom čovjeka koji je ostao čovjek i u najtežim trenucima.
Hvala Vam JNA i VJ.
Ja sam sada samo PENZIONER – to je onaj najniži socijalni ljudski sloj na brdovitom Balkanu. To su griješnici i kada nemaju grijehova, jer su stvarali i stvorili državu slobode i života dostojnog čovjeku koja nije odgovarala manjem dijelu građana i nacional-šovinistima.
Bavim se filozofijom i religjom, pišem i članke i knjige iz tih oblasti, ali i iz oblasti vojne vještine. Članke poneki i objavljuju, ali za knjige ovakve sadržine, izgleda da izdavači nijesu zainteresovani. Ne pišem rijaliti romane, biografije pojedinih kurtizana, svoje ljubavne doživljaje, jer ih nemam, kriminalne romane ne znam pisati, jer nijesam učestvovao i nijednom kriminalnom dijelu niti imam za prijatelje kriminalce.
To što svojim pogledima na religije, iznešenim u mojim člancima i knjigama, želim razvijati ljubav među ljudima bez obzira na njihovu vjeru, naciju i rasu, izgleda da to nije sadržaj koji interesuje čitalaštvo i vjerovato izdavačima i eventualnim sponzorima ne može donijeti željeni profit, a većina sponzora knjige ne sponzorišu, to je i za njih sitna nevrijedna roba koja ne donosi ništa.
