Početna / Vijesti / U pripremi roman ”Sledi put svoga srca”- Borka Miličić Boba

U pripremi roman ”Sledi put svoga srca”- Borka Miličić Boba

Ono što ovaj roman čini posebno vrednim  je porodica, koja u knjizi zauzima važno mesto. Živimo u vremenu gde su porodične vrednosti u opadanju, gde se ljudi udaljavaju jedni od drugih, gde je materijalno nad duhovnim, pa ovakvi primeri idealizovanih porodičnih odnosa bivaju pravo osveženje i bude nam nostalgiju za nekim lepim, minulim vremenima, gde su se članovi porodice i porodični prijatelji međusobno uvažavali, gajili čvrste veze. Kako je rekao Džordž Bernard Šo, englesko-irski dramatičar: Srećna porodica je raj u koji stignete ranije. I zaista je tako, Sari i Mateu porodica je pomogla da podnesu bol zbog zajedničkog gubitka u zenitu ljubavi. Ali pre toga porodica je delom bila i zaslužna zato što su se rastali, namećući im svoja pravila i zahteve, što nas opet dovodi na misao, da jedino koga trebamo u potpunosti slušati je – srce. Gospodin Dimitrije je ostavio testament u vidu zaveta: Sledi put svog srca, i taj put je glavne junake vodio kroz olujne vrtove, kamenite predele, ali ih je doveo na najlepše ostrvo zvano – ljubav. Slika života, u kojima su uskomešane emocije do kipanja, odraz su metafizičkog, etičkog, svega onog što je čovekov savez sa zemljom, sa makrokosmosom. Čovek kao centar univerzuma, kao najsavršenije Božije delo, umetnička tvorevina, stvaralac i uništitelj, čije se delovanje kreće u razini od Erosa do Tanatosa, najneiscrpniji je izvor nadahnuća, sa kog se od pamtiveka umetnici nadahnjivali. Puteve i stranputice, sve ono u čemu preovlađuje prustovsko traganje za izgubljenim vremenom[1], koje se ne vraća. Ali imamo novo vreme, ono koje nam je još uvek na raspolaganju, u kojem možemo da tragamo i da nađemo, jer i traganje je put.

[1]  Roman U potrazi za izgubljenim

Iz recenzije: Nevena Milosavljević, prof književnosti i srpskog jezika

 

”Kao što su glavni junaci uvrijeđeni na početku, tako i savjestan čitalac osjeća borbu sa savješću. Čini se da su Matej i Sara spremni da svojoj ljubavi žrtvuju, ne ličnu sreću, nego sreću mnogih. Čitalac na početku stiče utisak da se radi o klasičnom „ljubavnom“ romanu u kojem je zaljubljenost iznad svega, pa čak i iznad svetinje braka i sreće djece. Ipak, postepeno se razuvjerava i likovi zaista opravdavaju sva moralna očekivanja, a zahvaljujući promislu Božijem, koji je u romanu vidljiv, dolaze i do svoje sreće. I pored toga, neke stvari se razjašnjavaju tek na kraju. Iako se bura stišava i radnja u posljednjem dijelu ulazi u svoje mirne idilične vode, ipak vješto, čak filmski, prikazane situacije ne manjkaju ni tada.

Sukob racionalnog i emocionalnog odigrava se na polju našeg uma, na polju filosofije. On u stvarnosti ne postoji. Ono što je ispravno, to je i lijepo i obrnuto. Dilema da li poslušati srce ili razum je lažna. Oni nikad nisu suprotstavljeni. Sukobljeni su jedino ako u našem srcu nema mjesta za sve, ili ako naša ljubav i nije ljubav već neko drugo osjećanje koje se obuklo u kostim ljubavi. Čini se da nikad kao danas ta riječ nije bila toliko profanisana i eksploatisana. Pod njenom maskom krije se sve i svašta – od isključivo tjelesne pohote do želje za dokazivanjem pred drugima. Osoba suprotnog pola je postala na žalost „komad“ koji „treba“ prisvojiti i osvojiti kao trofej, a zatim se okrenuti drugom, trećem, a onoga koji nas posmatra istim takvim očima „treba“ mrziti i svetiti mu se na sve moguće načine. U marketing ovakve „ljubavi“ uključila se i savremena nadriumjetnost, kako pisana tako i likovna, filmska… Zato su ovakva djela koja prave uspješan spoj lijepog, ugodnog i razumnog veoma važna i potrebna.”

 

Iz recenzije

mr  Davor Arnaut

 

O Dejan Spasojević

Proverite i

Uskoro zbirka pjesama “Moja bespuća“ – Danica Dana Gavrić

  NAŠI PUTEVI I NAŠA BESPUĆA    Sunce se ponovo nasmiješilo i svojim toplim rukama zagrlilo svoj …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *