Željko Perović

BIOGRAFIJA

 

Željko Perović, rođen je 1952. godine u Sarajevu. Poeziju piše od osnovne škole, kada je zbog iskazane ljubavi prema pisanoj riječi, pored niza pohvala i priznanja, dobio nadimak Pjesnik, koji današnjim radovima potvrđuje. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta, gdje sa uspjehom rješava postavljene radne zadatke. Jedan dio radnog vijeka proveo je na izgradnji fabrika i postrojenja širom bivše Jugoslavije. U dugogodišnjoj karijeri radio je kao tehnolog, konstruk i rukovodioc gradilišta, a kasnije, po povratku u Sarajevo, na odgovornim radnim mjestima.

Spletom ratnih okolnosti 2002 godine odlazi na rad u Švedsku gde slobodno vreme

provodi u prostorijama Književnom klubu „Miloš Crnjanski”, čiji ubrzo i postaje član. Završetkom radne karijere vraća se ostavljenoj ljubavi – poeziji. Njegove pesme našle su mesto u mnogim elektronskim medijima za književnost i kulturu, kao i u raznim zbornicima. Napisao je knjigu Varošina Koje Više Nema. Član je Udruženja pjesnika Srbije!

 

1

ZIMSKI DANI

Zimski dugi i snježni dani
Lepršavim pahuljama prošarani,
Sa sobom poklone nose
Nježne dodire i poljupce sočne
Da hukom
Na oknima srca sačuvaju
I poglede na bjelinu sviknu.

Zimski dugi i snježni dani
Po olucima nanizani ledeni đerdani,
Sa sobom poklone nose
Zagrljaje tople i uzdahe mile,
Da vatrom
Iz kamina toplotu u goste pozovu,
Kroz dimnjak stud protjeraju!

Zimski dugi i snježni dani
Bijelim velom krunisani
Sa sobom poklone nose
Sjećanja draga i želje skrivene
Da igrom
Grudvama riječi zamjene,
A osmjele žudnje prikrivene!

Zimski dugi i snježni dani
Prerušeni, uklizani huligani
Sa sobom poklone nose
Sreću i oprez na grešne korake,
Da psovkom
Sakriju jauk i let na leđima bez kape dug
Starosti kikot, a mladosti rug!

2

RAT MIRU

U raskošnom sjaju uličnih svjetiljki
Grad se bestidno kupa.
S pločnika košmar u zidine se strpa,
A tajac na tren avet probudi
Da bijesna iskoči iz brloga svoga
I poput ranjene zveri zviždukom projuri.
A zvona budna ponovo prevaru slute.

Kroz odškrinuta vrata prošlosti davne
Zaleđena umovi ulaze da stvarnost kazne.
Rukama prijete svjetlima koja se gase,
Nered prave uz povike glasne;
„Izlazite napolje, napolje iz stana!“
Država se ruši, kida kanđama i slama.
A zvona budna ponovo prevaru slute.

Tišina hulija, ko’ krvnik za gušu steže,
Pogledom pratim otrgnute sjene
Što bezglavo jure, al’ pune sreće,
Mjesecu kliču i kroz zube reže.
A zvona budna ponovo prevaru slute.

Ne čekaj noći, životu se kraj bliži
Zavjesom niz okna klizni,
Da ne gledam ljude
Što u miru za nemir marširaju.
Udobnosti svojoj rat prizivaju
Srbstvo psuju i četništvom nazivaju.
A zvona budna ponovo prevaru slute!

3

POEZIJA

Poezija je svjedok i sudija strog,
Pogledu samku krišom se ponudi,
Da žubornom slikom um razbudi
I čeka na riječi da okrilate.

Jedna uz drugu i ko zna koju
Stihove slovnim vezom tka,
Kao što jesen lišću mijenja boju,
Poezija usnule budi iz sna.

Kroz krvotok milom putuje
Da tijelo toplinu pogleda osjeti,
U srcu poetsko gnijezdo svije
I čeka na riječi da okrilate.

Jedna uz drugu i ko zna koju
Stihove slovnim vezom tka,
Kao što jesen lišću mijenja boju,
Poezija usnule budi iz sna.

Rimom stihove i strofe ukrasi
Da društvo u pjesmi pronađu,
Suzama dešavanja pokvasi
I čeka na riječ da okrilate.

Jedna uz drugu i ko zna koju
Stihove slovnim vezom tka,
Kao što jesen lišću mijenja boju,
Poezija usnule budi iz sna!

4

NESTANAK

Nestalo je jutarnjeg buđenja,
Sa prozora
Komšinskog časkanja
I veselog uličnog pozdravljanja
Koja su glasnim povicima
Plašila ptice sa grana.

Nestalo je udaraca dvorišnih kapija
Sa tavana
Tihi koraka i škripe podnih dasaka,
Iz kamina crvenih jezika
Koji su rugom hladne zime plašili,
Na oknima pahulje klizom topili.

Nestalo je veseli dana i pogleda
Sa praga
Na opalo lišće različitih boja,
Pomješano ljubavnim mirisima
Sa kojim se vjetar poigrava
I vragolasto dvorištem raznosi.

Ostala je bolna duša u besanoj sobi
Sa kreveta
Tužnog pogleda ka bijeloj zavjesi
I tamnoj noći
Da čeka zadnji otkucaj srca
Jačoj smrti ruga i prkosi!

5

PREKRETNICA

Svakog dana
Naselje se ubrzano mjenjalo,
Kao mlada širilo,
Sa raskršća i ulica
Nestala su bosonoga derišta.
Zamazanih usana
I rasječenih koljena
Što su vriskom plašila
Ptice sa krovova i grana.

Kao vretena okretna,
Namršteni ratnici,
Do zuba htjenjem naoružani,
Od starijih jurušima
Slobodu su otimali.

Preko noći
Postali su zreli klipci,
Orahovim uljem kose zalizani,
Odjeveni u trapez farmerice,
Bijele majice i tenisice,
Mijenjali se i oni i ulice.

Kao vretena okretna,
Namršteni ratnici,
Do zuba htjenjem naoružani,
Od starijih jurušima
Slobodu su otimali.

Iz časa u čas,
Sa nakupljenim godinama
Mjenjali su i glas i stas,
Prva i sledeća stepenica,
Uspon, krvina i raskrsnica
Život je stalna prekretnica,
Nekad pobjeda zlata vrijedna,
A nekad poraz i stramputica!

Autor: Željko Perović