Intervju sa književnikom Todetom Nikoletićem

Vaša uloga sve više liči na misionarsku, trudite se da oplemenite odrastanje generacije I da osim zabave ponudite I sadržaje koji vaspitno djeluju na odrastanje mladjih naraštaja, kako vi gledate na sve to što radite?

***Odgovor treba tražiti u metafizici. Čovek je Božje delo, kao i sve što postoji na ovoj planeti. Sve s razlogom postoji. Trava je dala odgovor za sebe, svaka biljka koja je lekovita, svako drvo koje daje plod, životinja koja nam služi u suživotu, reka koja nas poji i pere naše tegobe. Dakle, sve je živi organizam ispod kore, kaplje, kože, perja i u svojoj srži ima stvaralački nagon. Pesnik je jedinstvena pojava u svetu. Emocionalnim bićem i govornom moći, on stvara svet kroz esenciju jezika, i čini da mu duša bude vidljiva. Čitav pesnički vek je misija koja oplemenjuje i čini da život bude smisleniji i lepši. Moć govora, koja mi je data od stvoritelja, je prilika da prenosim impulse koji stižu iz nebeske njive na sve koji slično promišljaju. Naravno, u tom lirskom polju, najlakše cvetaju mladice. Kad kažem mladice, mislim na najranije biće čovekovo, a to je dete. Svestan da je jezik oružje, činim sve da to oružje bude knjiga. Da sa njom mogu menjati svest kod ljudi. Da ona može biti najjači most na kojem će se sretati kulture, senzibiliteti, stilovi, tematike. Srećan sam što mi je data moć da utičem na mlade ljude i da ih upućujem u tajne umetnosti. A umetnost je, kao što reče mudri Dostojevski, najbolji pokušaj da se dođe do besmrtnosti.

Jedan ste od najizvođenijih pjesnika za djecu u regionu, npr iz zbirke pjesama ,,SVITAC IZ ĐAČKE KLUPE’’ jedna pjesma je posvećena Ani Spasojević, koja je otpjevala pjesmu ,,VOLITE DOK POSTOJITE’’ za koju je muziku i aranžman uradio Nemanja Mihajlović. Koliko je Vaših pjesama do sada muzički obrađeno?

***,,Svitac iz Đačke klupe“ je našao put do darovite Ane. Ana je progovorila pesmom i naprečac osvojila srca muzičkih poklonika. Osim sjajne interpretacije, velikog broja nagrada, Ana je ostavila ovom svetu univerzalnu poruku kroz pesmu. Ta poruka je empatija prema endemskom životu na ovoj plavoj planeti, o kojoj svi moramo brinuti. Kao i Anina pesma, koju je svojim pevanjem oživela, više od 400 pesama koje sam napisao, našlo put je do onih koji čine svet lepšim i koji ga slave na muzičkim festivalima širom Balkana. Osim Nemanje Mihajlovića, koji je izuzetan kompozitor novije generacije, moje pesme su komponovali: Radoslav Graić, Joca Adamov, Dragana Bokan, Lado Leš, Ivana Peters ( Negativ), Ana Klepić, Gabor Lenđel, Ferenc Kovač, Branimir Rosić i mnogi drugi…

Kako sačuvati dobre navike i kulturne potrebe u vremenu sve prisutnije vještačke inteligencije, savremenih metoda komunikacije, dostupnosti svega, rekao bih čak preobaviještenosti?

***Jednostavno je. Uvek postoje dva puta u životu kojim možete ići. Vi sami birate svoj put. Na tom putu uvek možete nagaziti na kamičak koji će vas žuljati i sputavati vas da odustanete od namere. Od kada postoji čovek na zemlji, taj ,,kamičak” je postojao. Nekad u primarnom obliku, tvoren primitivnim sredstvima, danas u kompjuteru, veštačkoj inteligenciji, koja je, po mom mišljnju, lažna prečica da stignete do cilja. Put kojim idete do tog cilja je definisanje sebe, upoznavanje sebe na istini i suštini. Vi odlučujete.

Koliko imate do sada objavljenih knijga I da li je više štiva za djecu ili iza odrasle? I kako jedno utiče na drugo, tj. da li postoje faze pisanja za djecu, pa je potrebno vrijeme za izranjanje iz tog svijeta mašte koji stvara za djecu potrebne sadržaje ili se to dvoje nekako lakše i brže prepliće, tj. kako se pjesnik transformiše iz jedne u drugu ulogu?

***Kažu mudri ljudi da je svaka nova knjiga jedno novo rađanje pisca. Po toj logici ja sam se 57 puta rodio. Ja bih rekao da je svaka knjiga nova pesnikova nijansa. Slično drveće kroz godišnja doba, tako i pesnik kroz tematiku svoga dela ponekad žuti, sivi, zeleni… menja se. U tom nijansiranju života, putujući kroz emotivne etape, prepliću se razna duševna osećanja. Lepršavost, sreća, melanholija, tuga, ponos, uzvišenost. U toj igri kontrasta, uvek jedno drugo osećanje pospešuju, nadahnjuju i čine da emocije duha postanu pisani tragovi.

Bili ste učesnik prvih ,,Drinskih susreta“ 2017. godine u Zvorniku, na promociiji zbornika kraktih priča i pjesama, koji je tim povdom štampan, a vi ste napisali i recenziju, vjerovali ste u taj poduhvat u samom početku i ja se iskreno zahvaljujem na saradnji i podršci!

***Potrebno je stvarati nove kulturne destinacije ako želimo da svet doživi katarzu i bude pismeniji i pametniji. Sukob materijalnog i duhovnog je u stalnom ratu. Tamo gde je materijalno jače, gubi se identitet i čovek postaje puki potrošač. ,,Drinski književni susreti“ u Zvorniku su jedna vrsta otpora potrošačkoj groznici. Svaki zbornik, književna manifestacija, promocija je snažan glas koji odzvanja podrinjem i potvrđuje da se veliki pisci rađaju u malim sredinama. Festival je u svojoj osnovi šansa da se taj glas nadaleko čuje. Radujem se da je i moj pesnički kamen ugrađen u temelj festivala. Neka raste.

U medjuvremenu ste ostvarili i dobru saradnju sa Narodnom bibliotekom Zvornik, Domom omladine, a prije toga i u svojstvu člana žirija na festivalu ,,Zvono” koji vodi prof. Božica Ostojić, pa bih kao opšti utisak u stihu rekao:

,,Za Vas takve priče važe da vas traže, da vas tražе“.

***Zvornik doživljavam kao svoj grad. Ima u njemu nešto magično privlačno što te prosto fascinira na prvi pogled. Uljudnost, pedantnost, gospodstvo koje se sreće u svakodnevnom životu, oslikava odraz dobrog ulaganja u kulturu. To potvrđuju veoma značajna književna imena sa ovog područja koja su poznata široj javnosti; aforističari, glumci, rukovodioci javnih ustanova kulture i, što je najvažnije, deca koja vas prihvataju kao svog najboljeg prijatelja.To potvrđuju brojne kuturne asocijacije, festivali i gostoprimstvo koje se iskazuje na svakom koraku kada dođete u Zvornik. Čast je zaslužiti poštovanje jednog takvog grada.

Za autora koji je tako produktivan nezamislivo je da nema nešto novo u pripremi, za ovu priliku pitao bih možda koje su Vam pjesme najdraže tj. koje su ostvarile najveći utisak u javnosti, kod publike i šta je to na čemu trenutno aktivno radite?

***Kako se povećava književni radni staž, tako i se menjaju i moje navike. Dug je veliki ovom, već poodmaklom, životu. Treba ostaviti deci još koju knjigu, zavičaju monografiju, prijateljima i sabraći antologiju, pozorištima novo delo… Treba u sebi izrudariti još poneki grumen radosti. Najvažnije je da imam još snage i stvaralačke strasti da se sretnemo na nekoj raskrsnici i razmenimo zagrljaje.

Ono što bih volio da čujem za kraj ovog razgovora jeste neka poruka za djecu, ali i svijetu uopšte.

***Volite, čitajte, poštujte sve što su nam preci ostavili kao trajno nasleđe, ali, najvažnije je da stvarate, istražujete sebe i poronađete svetlo svoje duše.

О Dejan Spasojević

Проверите и

У припреми награђена збирка прича “Путовање по киши“ Михајла Орловића

Богомир Ђукић ПУТОВАЊЕ ПО КИШИ ИЛИ ПУТОВАЊЕ У АВАНТУРУ (Рецензија рукописа прича ПУТОВАЊЕ ПО КИШИ …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *