U pripremi zbirka priča “NE DAM TE ZABORAVU“ Alise Džindo

Recenzija

Zaboraviti je teško za onoga koji ima srce! – riječi su velikog Markesa, a veličina jednog autobiografskog djela ogleda se u tome koliko je prostranstvo težine iskapalo iz srca u retke koji su šarolikim pripovjedačkim stilom autorice kadri da ogole i naše (ne)zaborave.

Autorica nam se prvo obraća kao djevojčica, hronološki istresa pred nas najfinije nježnosti upoznavajući nas sa majkom – osobom kojoj je ovo djelo i posvećeno. Majka je karakterni spoj žene onog doba, radnice, majke, prijatelja, a kasnije i pripovjedača u podrumskim prostorijama tokom nemilih ratnih godina koje su bile direktna prijetnja čovjeku kao biću. Rat je sklon da nas sve oblikuje po svom, pa u nedostatku svjetlosti naoko zaštićeni podrumskim mrakom pričama se osvjetljuje sad i ovdje. Autorica dobro zna da se neke priče nikada ne bi ni ispričale da su okolnosti drugačije, ali se prepušta onome što je došlo bez žala za djetinjstvom bez rata i uzima sve ono što joj majka pruža trudeći se da zapamti što više detalja – dragocjenost se pojavljuje u raznim oblicima. Majkina pripovjedačka moć je lepršava, ne osvrće se sa gorčinom prema onome što je bilo i spretno širi ruke prema onome što dolazi ma koliko neizvjesno bilo učeći i Alisu istome. Sa druge strane djevojčica samo djelimično surađuje svjesna da će jednog dana doći dan kada majke više neće biti. Alisa odrasta, pa i ispričane priče počinju odrastati, jer se posmatraju iz perspektive djevojke, kasnije i žene koja je dobila svoje dijete, a majka stari trudeći se da njena starost ne bude prepreka odnosu sa unukom. Period odrasle unuke i majke s kojom je odrasla odražava se živopisnim avanturama i anegdotama zaokružujući najdublja osjećanja duhovitošću primjerenoj bosanskom čovjeku.

Odrasla se autorica susrela sa svojim najvećim strahom – gubitkom majke. Posljednje su stranice ovog djela posvećene svemu onome što nam ostane nakon gubitka; a šta nam zapravo ostane nakon gubitka voljenih? Autorica nam na ovo ne daje konkretan odgovor, samo nas upućuje ka nebesima ostavljajući nam otvoren put do upoznavanja Njegove veličine.

Djelo autorice Alise Džindo preljeva preko okvira književnog i zalazi u opominjuće. Živimo u vremenu u kojem je odličnost proporcionalna moći da mislimo samo na sebe, jer nam to osigurava minumum eventualne buduće neugode, a na koncu i bola; u vremenu kada je čovjek na cijeni samo dok je u punoj snazi; u vremenu kada se mladost pokušava zaustaviti na silu svim raspoloživim, pa i po zdravlje opasnim sredstvima. Ova je knjiga svojevrsni putokaz – stani i pogledaj oko sebe, neko te voli baš takvog kakav si; stani i poslušaj priče onih koji te vole ne bi li se svi mrakovi obasjali dok bespotrebno ratuješ sam sa sobom negdje u sebi ne znajući ni zbog čega ni zbog koga! Ovdje do izražaja dolazi struka autorice, pa smo upoznavajući majku i njen život sa majkom imali priliku iz pozicije čitaoca sresti i sebe u pričama i posmatrati se sa sasvim solidne udaljenosti da bismo razaznali kuda dalje sa ličnim nedoumicama. Doktorica Alisa nas je ovim djelom zapravo uzela za ruku i odvela do nas samih – svi mi na kraju krajeva živimo da bismo bili voljeni (ponekad kao majka, a ponekad kao Alisa).

Ivona Grgić

 

 

 

Recenzija rukopisa NEDAM TE ZABORAVU

autor Alisa Džindo

Ulazeći u planinu svoje milosti i ljubavi prema dragoj osobi, Alisa stvara trajan zapis o toploti jedne duše koja ju je grijala dok je bila dijete. Majka kako je zvala svoju nenu ili baku, bila je njen roditelj, životna učiteljica i najbolja prijateljica. Stasita, poštena i čestita majka podijelila je životnu mudrost sa djevojčicom. Sehara uspomena je otvorena, i u njoj šamica sa kerama koja miriše na majku, mami suze iz gejzira ljubavi i pažnje prosutoj na životnom putu Alise. Ta mala djevojčica, kao pčelica hranila se polenom pažnje i cvjetala kao najljepša ruža u mirisnoj avliji. Bila je radoznala, uporna da zaviri u svaku životnu tajnu i njom se okiti u znanju. Sve ono što Alisa nije imala majka je svojom maštom, kreativnošću ispunjavala želje radoznaloj djevojčici. Ta mala djevojčica vidjela je dalje od planine. Znala je šta je tamo iza, što je oku bilo nepoznato. Plamenica radoznalosti gorjela je poput luča i oblikovala buduću akademsku obrazovanu osobu.

Ovaj porodični roman ima svoj pečat a to je ljubav i povjerenje. Roman prati dječije radoznalosti i igre na zelenim obalama smaragdne Drine, ispovjest majke i njenog teškog života, ratnih vremena pa sve do rastanka sa najvoljenijom osobom na svijetu. Po narodnoj mudrosti „Čovjek snuje a Bog određuje“ nastala je i ova životna priča Alise i njene nene koju naziva majkom. Kada se njenoj maci sve u životu sruši, oduzmu joj dijete koje je usvojila, kada  priželjkuje smrt i  umjesto smrtne dijagnoze doktor saopšatava da je trudna. Odjednom umjesto smrti dolazi svjetlost života. Rat je tabu tema, a ujedno i poželjna za buduće generacije da im se naša sudbina ne bi ponovila. Autorica opisuje podrum i druženje, što joj ostaje trajno u sjećanju stopljeno u toplinu njene majke koja ju je pazila. Kolač i to oduševljenje u slasti koja se razlijevala u tom dječijem tijelu. Sve je tako lepršavo opisano kao da se umjesto rata nalazite u nekoj  idili na tajnom otoku.

Alisi je ta transformacija dostupna i ona je poput vještog umjetnika pisane riječi pretvara zlo rata u ljepotu druženja u podrumskim prostorijama. Poslije kiše dolazi i sunce. Tako majka tj. nena Alisina dobiva posao u vojnoj komandi u Tuzli, jer je prepoznata kao čestita i poštena osoba u krugu tuzlanskih hanuma. Sve ostalo što se događalo je nadgradnja. Njena majka u osnovu njenog života izgradi jak temelj koji može svaku konstrukciju sa lakoćom podnijeti. U taj temelj je ugrađen, ponos, poštenje, čestitost i životna mudrost koju je Alisa progutala poput slatkog ratnog kolača.

Vrijeme je svjedok naših života i ova pisana riječ okićena vijencem ljubavi podsjeća na nama drage osobe. I na kraju bih dodao: Noć puna nespokojna, praćena dalekim lavežom psa. Prozirna sumaglica praskozorja poput bjeličaste paučine, povlači se dolinom rijeke Jale, dok nam uspomene naviru a suze kao kristali slivaju se za našim najdražim. Hvala ti Alisa što si izvor tople ljubavne priče skrenula u naše živote, a iz ralja zaborava istrgla još jednu golemu seharu uspomena na nama drage osobe.

 

 

Salih Strašević

Književnik

Tuzla 17. april 2024. godine

 

 

О Dejan Spasojević

Проверите и

У припреми награђена збирка прича “Путовање по киши“ Михајла Орловића

Богомир Ђукић ПУТОВАЊЕ ПО КИШИ ИЛИ ПУТОВАЊЕ У АВАНТУРУ (Рецензија рукописа прича ПУТОВАЊЕ ПО КИШИ …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *