Slavojka Bubić: Biti pjesnik je od Boga dar

AS info: Recite nam nešto o sebi i Vašem stvaralaštvu.

Slavojka Bubić: Ljubav prema pisanoj riječi datira još iz djetinjstva jer sam knjigu doživljavala kao nešto sveto i uzvišeno. Ona je bila bijeg u neki drugačiji, impresivni i ljepši svijet, Uporedo sa željom za čitanjem javila se potreba da svoje misli pretočim u pisanu riječ tako da sam još kao osnovac nagrađivana za pjesme koje su uglavnom bile izraz strahopoštovanja prema ondašnjoj vlasti, ali i ljubavi prema .slobodi, bratstvu i jedinstvu.

Kasnije, u vremenu odrastanja i zrelosti, tematika pjesama, se mijenjala, tako da su one bile uglavnom ljubavne, ali i opisne, socijalne i rodoljubive.

Danas, kad sam po zanimanju magistar razredne nastave, moje učiteljovanje i druženje sa djecom jer rezultiralo da pišem i pjesme za djecu, igrokaze, pa i prozna djela manjeg obima, a sve kao izraz ogromne ljubavi prema djeci i želje da djeca govoreći i recitujući te tekstove,  oživljavaju ih i čine ih stvarnim unoseći u njih dio svojih iskrenih i dobrih srca oplemenjujući duše nas odraslih.

AS info: Recite nam Vaše utiske povodom učešća na Drinskim književnim susretima i promocije zbornika koja je nedavno održana u Zvorniku.

Slavojka Bubić: Čovjek je društveno biće, tako da je u njegovoj prirodi potreba za druženjem i razmjenom svega što njegov život čini ljepšim. Pjesma i pisana riječ je najčvršći most koji povezuje ljude s tananom dušom i srcima koja pulsiraju potrebom da se iskaže ljubav, divljenje, ponekad i bunt, ali i kao opomena našeg čestog zatvaranja očiju i puštanja u zaborav neprikosnovenih vrijednosti kao što je naša tradicija, istorija i kultura.

Drinski književni  susreti su pokazatelj snage pisane riječi koja je tu veče pobijedila sniježno nevrijeme i udružila ljubitelje pisane riječi, baš kao što Drina spaja ljude koji se druže i zbližuju kraj njenih obala, kako u trenucima kad je  mirna, tako i kad je plahovita, kad pjeni i plavi. Prednost tih susreta je u druženju sa divnim ljudima, kao i mogućnost upoznavanja novih. Velika je odgovornost i uspjeh okupiti toliko ljudi na jednom mjestu, stvaralaca iz svih krajeva i napraviti takvu atmosferu da opet svi požele doći. Otuda moja zahvalnost i divljenje prema organizatorima Drinskih književnih susreta. Zaista je čast što sam bila dio tog projekta.

AS info: Šta ste do sad objavili?                    

Slavojka Bubić: Moje književno stvaralaštvo je intezivnije u zadnje vrijeme što je rezultiralo objavom zbirke pjesama za djecu i odrasle pod nazivom “Dok čekam svitanja”objavljenu 2017.Izdavač je SKPD “Prosvjeta” Teslić. Pjesme su nastale kao potreba da se važni životni momenti ovjekovječe i da se ukaže na značaj veličine ljubavi prema djeci, bližnjim i rodoljublju.

Mnogo pjesma, različitih po stilu i žanru je zastupljeno u velikom broju zbornika, a neke od njih su nagrađivane, mada je za mene najveća nagrada, nastajanje  pjesme. I u tome je vrijednost svakog raspisanog konkursa.

AS info: Šta za vas znači biti pjesnik? Da li društvo posvećuje dovoljno pažnje književnom stvaralaštvu uopšte?

Slavojka Bubić: Biti pjesnik je od Boga dar, jer je to osoba koja za sobom ostavlja neizbrisivi trag,  potvrdu jednog vremena i postojanja. Svi mi imamo potrebu za umjetnošću i za ljepotom, jer ona je dio nas. Ljepota pisane riječi je nasušna potreba svih, posebno u ovim vremenima kad smo kulturno osiromašeni i kad sve manje čitamo i interpretiramo književna djela.

Obim i razvoj književnog stvaralaštva jednog pjesnika koji želi da se potvrdi kao književnik i da doprinese razvoju kulture uopšte, uveliko zavisi od društvene podrške, koja, nažalost, veoma često  izostaje. Najčešće su to problemi finansiranja kad je u pitanju štampanje ili troškovi oko promovisanja književnog djela. Osnovni problem je što društvo nema dovoljno razvijenu svijest o pravim vrijednostima, pa se često dešava da su kafići puni mladih, a kulturni centri prazni prilikom održavanja promocija književnih ostvarenja, kako manje poznatih, tako  i promocije poznatih i ostvarenih književnika.

AS info: Nešto za kraj ovog razgovora

Slavojka Bubić: Učimo djecu da trče “čitalački maraton” umjesto da sjede za kompjuterima i gledaju i čitaju neprimjerene sadržaje ili igraju igrice , jer ljubav prema pisanoj riječi se razvija od mladih dana i njeguje kao divan, mirisavi cvijet koji nas čini boljim, obrazovanijim i kulturnijim.