Uskoro roman ”Ostani” autorke Aleksandre Popović iz Ugljevika

Autor: Aleksandra Popović, Izdavač:ASoglas izdavaštvo Zvornik, Štamparija ASoglas D.O.O

Iz recenzije:

”Roman Ostani mlade spisateljice Aleksandre Popović, već od prvog poglavlja svojim višeznačnim monologom zaokupira pažnju čitaoca, otkriva mu jedan aspekt životnih okolnosti u kome svaka individua može da se nađe u jednom trenutku svog života. Priča koja počinje jednim kišnim oktobarskim jutrom, prepunom buke vanjskog sveta i slika jedne mlade devojke, koja ležeći u krevetu duboko promišlja život i teži da dokuči važnost trenutka, vođena egzistencijalnim okvirima sa osvrtom na psihološki deo okoline. Tako počinje priča dvadesetosmogodišnje Mile, glavne junakinje ovog romana, priča kojoj čitalac želi nastavak i koja mu drži sveprisutnu pažnju do kraja romana. Čovek je sazvučje svetova, jedan makrokosmos mnogih mikrokosmosa, jedan zbir atoma koji čine molekul, zbir jedinica koje čine jednu celinu. Naš život nije samo naš, kako on utiče na živote drugih ljudi, onda je to i zajednički život. I patnja nije samo naša patnja, i sreća nije samo naša sreća, već je sreća čitavog univerzuma. Mi osećamo svaki treptaj vasione, ništa nije i ne sme biti zanemareno, moramo osećati svu čulnost sveta u svoj njegovoj silini. Pisac nam u ovoj knjizi ne daje sliku zasnovanu na vlastitim kriterijumima, već na onim stečenim pri našem rođenju, upisanim u našem DNK genu, onim shvatanjima koja su duboko protkana našom empatijom i suživotom sa svim ljudima oko nas. Ove delove u knjizi možemo gledati kao kratke eseje, kao pokušaj pisca da prenese sazvučje ljubavi i životne doktrine. Piščev lik se oslikava transcedentalno, imamo katkad osećaj da u nekim delovima pisac daje svoj autoportret. Bez pretenzija ka pozitivističkom načinu prilaska delu, mogu slobodno reći da neosporno iza mnogih stavova datih u ovim kratkim i efektnim monolozima stoji piščeva ličnost i poruka. Možemo videti kako piščeva vizija izgleda kroz monolog jedne originalne filozofske koncepcije zamišljenog dijaloga, u kojoj se filozofija života po načinu na koji je izražena graniči sa etičkom refleksijom o, kako neizbežnosti, tako i promenljivosti čovekove sudbine.”

Nevena Milosavljević,

profesor srpske književnosti i jezika

“Sa književnog neba upravo nas je obasjala jedna nova zvijezda i omogućila nam da ugledamo njen prvenac zvučnog naslova OSTANI. Dozvolimo joj da nas obasja svom snagom svoga bljeska i dozvolimo joj da izraste u veliku , još blistaviju zvijezdu. Mlada autorka, Aleksandra Popović, ovim svojim romanom uvjeri me da to zaslužuje.

U ove tople, vrlo pristojne i poučne redove, Aleksandra utka svoje zrele poglede na život i predstavi nam ljestvicu svojih vrednosti kojom nam prećutno poruči da ostajemo, da ne idemo. Da između ljubavi i gomile novca izaberemo ljubav. Tu moćnu magiju koja dobija sve bitke. Gladnima ljubavi novac neće zasititi čula. Ni u sadašnjosti, niti u budućnosti. A ako ne naučimo da uživamo u sadašnjosti, ni  budućnost nam nije bitna. Zato, ostanimo ovdje, ostvarimo magiju sadašnjeg trenutka i izgradimo na njoj budućnost satkanu od najfinijih niti iskrene ljubavi. Ljubavi koja svojom jačinom razbi oklope iza kojih se oprezno skrivala junakinja, Mila, nevjerujući u njenu istinitost ni postojanje. A onda je ona zarobi svom svojom jačinom, pokazavši joj svoje lice i uvjeri je u snagu svoga postojanja. Jer… ŽENA JE NAJLJEPŠA KAD JE VOLJENA I KAD VOLI. KAD ZNA DA MOŽE DA SE OSLONI NA MUŠKARCA  PORED SEBE. KAD ZNA DA ĆE BITI UZ NJU I KAD JE SLABA I KAD JE JAKA. KAD JE SREĆNA I KAD JE TUŽNA. KAD IZ NJE ISPLIVAJU SVE NJENE SLABOSTI, A NE NOSI IH SAMA. Jer nije sama… Marko je ostao. Na vagi životnih vrijednosti ljubav pokaza bezvrijednost materijalnog. Zbog materijalnog junakinja je ĆUTALA. PATILA. POSTALA RAVNODUŠNA. Znala je da SUPROTNO OD LJUBAVI NIJE MRŽNJA. I znala je da nema dva srca. Jednim da mrzi, drugim da voli. Iskreno je voljela. I svom snagom svoje ljubavi prizvala je njegov povratak. Njegov ostanak. TU VJEČNOST TRENUTKA KOJI OBILJEŽI SVE. SREĆA NE PITA ZA ROK I KOLIKO GOD DA TRAJE NAJVAŽNIJE JE U POTPUNOSTI UŽIVATI U NJOJ. Vjerovati u njeno postojanje i KAD NAS ŽIVOT BACA O STIJENE SAMO DA BI PROVJERIO NAŠU JAČINU. Izdržati i zaigrati igru života, ne dozvoliti mu da se poigrava sa nama, nego mu biti hrabri suigrač. Razmišljajmo pozitivno ili uopšte ne razmišljajmo i poraz pretvorimo u pobjedu, u večeri okupanoj mjesečinom. Mila je razmišljala pozitivno. A onda je vrijeme stalo i ona ostala zarobljena u dubini sudbonosnog trena. Trena koji , u vrtlogu vremena, preliva se u budućnost. I ona shvata… BRAK JE MNOGO VIŠE OD OBLAČENJA VJENČANICE I SLIKANJA ZA DRUŠTVENE MREŽE. I zna… nikada neće biti sama… ni slaba ni tužna… jer je OSTAO.“

Borka Miličić, autor romana “Vraćam sjaj očima svojim u Zvorniku starom gradu na Drini“