Početna / Vijesti / Uskoro zbirka pjesama ”Večnosti bela krila”

Uskoro zbirka pjesama ”Večnosti bela krila”

ka pjesama ”Večnosti bela krila”

Autor: Jasna Milenović, pobjednička zbirka pjesama sa prošlogodišnjih Drinskih književnih susreta.
Izdavač:ASoglas D.O.O

Recenzija:

POETSKI KLESAR VJEČNOSTI
(o knjizi Jasne Milenović, „Večnosti bela krila“)
Skoro da nema sumnje da je klesarski posao jako težak. Neko bi čak išao dotle da on uopšte i nije za žene. Međutim, Jasna Milenović, onako kako uostalom i značenje njenog imena nalaže, pokazuje da takva vrsta uopštavanja u poeziji nema svoje uporište. Štaviše, ona upravo poetskim dletom i čekićem razbija tu predrasudu. Poezija i Jasna, kao majka i kćerka, čine to nalik na oca i sina u romanu Knuta Hamsuna, Plodovi zemlje. Klesanje misli može biti ravno klesanju kamena. Jer jedno zahtijeva tjelesni, a drugo, pak, duhovni napor. A šta je čovjek do neraskidivno jedinstvo tjelesnog i duhovnog truda? „Predmeti imaju svoj lični život“, rekao bi onaj Ciganin iz Sto godina samoće, „stvar je u tome da im probudiš dušu“. Autorka slično prepoznaje u Belovodskom klesaru: „Oslobađam kamen okova,/ Dleto u kamenu piše/ Vo vjeki vjekova/ Da mojom dušom diše.“
Čitalac prvobitno začuđen pred naslovom ove knjige, prije nego što počne da je čita, mogao bi da se zapita – šta predstavljaju večnosti bela krila? Odgovor na to pitanje daje Belovodski klesar: „Nedremanim okom gledan/ Na oltar Tvoje čistote/ Položio bih – ne jedan,/ Već sve svoje živote./ Večnosti bela krila/ Na dletu su i klinu./ Tajna kamena žila/ Od oca ostaće sinu.“ Čini mi se da autorka nije slučajno odabrala jedan od ovih stihova za naslovni. Razlozi mogu biti višestruki. Jedan od njih je, pretpostavimo, čisto estetske prirode, budući da estetski doživljaj stoji u bitnoj korelaciji sa smislom umjetničkog djela, doživljaj navedenih stihova neposredno ih stavlja u prvi plan. Na taj način poezija za pjesnikinju i njene čitaoce može biti ontološka igra sa slojevima književnog djela. Ako ovo uzmemo za neposredan motiv, kao posredni razlog nameće se utisak da se u nazivu samog djela otkriva suština poezije uopšte. Naime, poezija je u svom zamahu usmjerena na vječnost, a stihovi se mogu odrediti kao bijela krila vječnosti. Tako stih Jasne Milenović kojim završava sedmo pjevanje Belovodskog klesara, „vječnost kamenom kroji se“ u stvari znači – vječnost poezijom kroji se. Nadalje, motiv krojenja nalazimo i u drugom pjevanju: „Pune se kamenim prahom/ Pluća – suđeno kroji se./ Ozarena Božjim dahom,/ Duša moja ne boji se.“ Kakva slika krojenja sudbine! I to sa bitnom porukom. Naš život je naša sudbina, naša sudbina je naše klesarsko djelo. Ovdje, rekao bih, nije riječ o stoičkoj ravnodušnosti prema sudbini, već o hrišćanskom doživljaju ovog problema. Ozarena Božijim dahom, duša se ne boji svoga usuda. Drugim riječima, jedna od najvećih hrišćanskih vrlina, vrlina smirenja, u stvari je isklesani kamen sudbine, položen u temelj našeg postojanja. „Kroz ostvarene želje,/ Kroz okamenjena pluća,/ Uzidan u temelje – Tvoj Dom, a moja Kuća,“ stoji u šestom pjevanju. Milenovićeva se, kako vidimo, ne divi pukoj ljudskoj vještini, koja uzdiže čovjeka u njegovoj autonomiji od Boga. Naprotiv, njeno religijsko nadahnuće je možda najljepše izraženo u završnoj strofi dvanaestog pjevanja, u kojoj, na tom tragu, vrlo efektno poentira: „Dopuštaš meni, klesaru,/ Da cveta suncem rozeta/ U belovodskom peščaru./ I u Tvoje Ime, Presveta.“
Svjetlost pod kojom radi Belovodski klesar Jasne Milenović jeste svjetlost svijeće koja gori pred ikonom apostola Petra, prije apostolstva zvanog Simon. Otuda Simonida, vizantijska princeza sa jedinstvenim imenom, ali i jedinstvenim brakom i jedinstvenim usudom. O životnoj drami njene udaje za srpskog kralja, razmišljali su i drugi umjetnici. Jedan od njih svakako je pjesnik Milan Rakić koji je napisao poemu Simonida. Međutim, Jasna Milenović je jedna od rijetkih žena na našoj poetskoj sceni koja nam prenosi svoj doživljaj ove odista složene teme. Ona je u tom duhu, stihovima opisala Simonidinu životnu priču. Posebno je dirljivo njeno viđenje Simonidine freske u Gračanici: „Tužna, sa visoka,/ Sa gračaničkog zida,/ Detinje, bez oba oka,/ Gleda nas Simonida.” Ili, ako hoćete, još dirljivije: „Ako prah mog oka preostane/ Za lek – nije grehota./ Moje su oči iskopane/ Još pre moga života.“
Kulturu jednog naroda čine jezik, religija, istorija, tradicija, ali i mitologija kao vrlo važan stub svake kulture. Poezija Jasne Milenović svojom ljepotom slavi jezik. U njoj su sadržane religijske vrijednosti, te obrađene teme iz istorije i tradicije. Na koncu, versifikacijom jedne legende iz niškog kraja o nastanku jednog grada, ona ispunjava i mitološku komponentu, koja, povrh svega, pokazuje da u ovom slučaju nemamo posla sa dijelom kulture, već sa djelom kulure, koje je i te kako vrijedno naše pažnje.

mr Stanislav Tomić

O Dejan Spasojević

Proverite i

Održana još jedna uspješna promocija knjige “pišite MAMA velikim slovom“

Promocija zbirke pjesama za djecu „Pišite MAMA velikim slovom“ autora Radmile Šinik održana je večeras …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *