Intervju sa Nikolinom Srdić , autorkom zbirke pjesama “ PLES BESMRTNE RIJEČI“

Razgovaramo sa mladom autorkom Nikolinom Srdić iz Prijedora koja ovih dana predstavlja svoj poetski tj. književni prvenac pod naslovom „PLES BESMRTNE RIJEČI“.

-Dobrodošla Nikolina, reci nam za početak nešto o sebi, od kada se baviš pisanjem i koliko dugo je nastajala zbirka koja je trenutno u štampi?

-Prvenstveno hvala na pozivu, bolje Vas našla. Kao što ste u predstavljanju već rekli moje ime je Nikolina Srdić, rođena sam u Prijedoru, imam 22. godine i ovom prilikom ću predstaviti sebe i svoj rad, to jeste moju ljubav prema pisanoj riječi. Pisanjem se bavim od ranog djetinjstva, pjesma kojom započinjem svoju zbirku je prva pjesma koju sm napisala. Nastala je u onome trenutku kada nisam znala da pokazem svoje emocije. Proces stvaranja ove zbirke nema određen rok, u njoj se nalaze izdvojeni tekstovi iz različitzih perioda života. Sam proces izdavanja knjige traje nekoliko mjeseci.

 

-Recezenti za ovu zbirku bili su čuveni književnik Ranko Pavlović iz Banjaluke i profesor Nevena Milosavljević sa Kosova i Metohije, da li si zadovoljna njihovim recenzijama?

Da, izuzetno sam zadovoljna, i velika mi je čast što su dio mog rasta i svega onoga što ću postići zahvaljujući njima.

Ranko Pavlović je između ostalog rekao da tvoji stihovi svjedoče o tome da si prevazišla početničke „neravnine“ u iskazivanju misli i osjećanja, da su emocije kontrolisane uz brižljiv trud, nigdje ne smetaju smislenoj refleksiji i obrnuto. Tvojin utisci o tome?

Mnogo mi je značilo takvo mišljenje od nekoga ko je dao doprinost književnosti sa svojim stvaralaštvom.  Nadam se da ću ispuniti njegova očekivanja u svom daljem stvaranju.

 

-Izdavač knjige je Asoglas izdavalaštvo iz Zvornika. Da li ste zadovoljni vašom saradnjom?

Izuzetno sam zadovoljna našom saradnjom, dosta su mi pomogli i radujem se budućoj saradnji, za koju se nadam da će biti uskoro. Oni su ljudi koji su puni razumijevanja i strpljenja, izašli su mi u susret i pružili podršku kada mi je ona bila najpotrebnija.

 

Možemo li čuti dvije pjesme po tvome izboru za ovaj inervju?

-Naravno, biće mi čast!

 

 

SJENKA

Zaklopim oči onako kako me učiš,

Preplivaš greben, dođeš do sjenke.

S jarkim bojama odlaziš,

Napola oči zaklopiš.

 

TEBI

Mojih devet mjeseci,

Mojih devet radosti,

Moje „spasi me“ i moje, „čuvaj me“,

Moje „čekam te“,

Nisam prestala misliti o tebi,

Nikada neću, to se ne može.

To se ne smije!

Zapamtiću te, pamtiću te, dok me ima!

Uz tebe znala sam kada je doručak

I kada se svijet zagasi,

Kako se drže ruke i ljube iste,

„Moji prvi koraci po ovome velikom svijetu i onda

Kada si plakala, često si plakala.

Ne daj da ramena pomodre i suze razore,

Živiš moje dane i moje noći,

Moje „neću“ i „ne mogu“.

Spasila si me, ne misliš pobjeći?“

Neću pobjeći.

„Moje platno nemira jedina umiješ zaustaviti.“

 

-Šta je ono što te inspiriše i koji su tvoji glavni motivi za pisanje?

-Uvijek je bila i ostaće ljubav. Jedini spas i vodilja jeste duša, da bi ljubav dostigla svoj vrhunac prvo je potrebno da se duhovno zaštitimo. Niikada nisam znala sa riječima, da ih primjenim u govoru, tako da sam izabrala pisanu riječ upravo da dočaram sve njene vrline i mane, jer jedno bez drugog ne ide. Teško je govorom duša je legla na papir.

 

-Da li od tebe možemo da očekujemo nešto novo, da li ćeš se zadržati samo na polju poezije ili da očekujemo nešto više?

-Što se tiče poezije, mislim da tu nema kraja, da je ovo samo početak. Zbirku čini čak i jedna proza. To je bio moj prvi rad na tome polju i morala sam dozvoliti da i ona isto tako učestuje i nadam se da će i postati dio mog stvaranja, ubrzo.

 

-Ovim putem ćemo najaviti i promociju koja će se održati 7. juna u Prijedoru, pa nam recite nešto više o tome.

-Jeste, promocija će se održati 7. Juna u pozorištu Prijedor sa početkom u 19h. Promocija će odudarati od stereotipa kojim se inače vode književne večeri. Odvijaće se na sceni kao živa igra besmrne riječi. Naš reditelj i glumci će biti, kako učesnici u pripremi tako i učesnici na sneci, zajedno sa mnom, moderatorom i naravno izdavačima. Pozivam ovim putem sve one koji su zainteresovani da svojim prisustvom uveličaju ovaj događaj. Obećavam vam veče puno iskrenih emocija.

 

-I za kraj ovog razgovora da li imate nešto da poručite našim čitaocima?

-Postanite ljubav i volite ljubav. Mislim da svako od nas ima tu sposobnost da zavoli sve ono što istinski jeste. Dozvolite sebi da duša zavoli sve ono što srce i razum ne bi. Prihvatite i bol i suze, jer ljubav ne moze da uspije bez barem iskre boli.