ASinfo: Za početak, recite nam par reči o sebi, kako biste se predstavili našim čitaocima…Dragana: Rođena sam jedne lepe jeseni 24. oktobra u Leskovcu, gradu na jugu Srbije.Ljubav prema pisanju rodila se još od školskih dana kada sam krenula da pišem pesmice i da idem na literalne sekcije. Kasnije sam se posvetila nekim drugim stvarima i malo udaljila od toga. Da bih se ponovo aktivirala pridruživši se lokalnom pesničkom klubu “Poezija 016”. Nakon čega sam objavila dve knjige poezije. U februar 2017. god. prvu knjigu pod nazivom: “Srce koje se zaljubljuje lako” sa pesmama iz mladalačkih dana i prvih ljubavi, a nakon uspeha prve i drugu u septembru pod nazivom :”Melodije tišine”. Pored knjiga poezije, objavila sam i knjigu bajkovitih priča za decu, juna 2019. god. Promocija knjige je održana u oktobru u okviru Dečje nedelje. Nakon čega je bilo još sjajnih prmocija.Moje pesme i priče objavilo je više od tridesetak zbornika u zemlji i regionu. Dobitnica sam brojnih pohvala i priznanja i učesnica raznih književnih manifestacija. Predsednica sam SKORA (Saveza književnika u otadžbini i rasejanju) za ogranak u Leskovcu u čijem svojstvu organizujem promocije zbornika i književne večeri. Udruženje postoji više od dvadeset godina i broji značajan broj članova. Svake godine organizuje Umetničke kolonije koje traju par dana i objavljuje dva zbornika svojih članova godišnje.
ASinfo: Šta za Vas znači pisanje ? Imate li još nekih talenata ili hobija?Dragana: Svi pišemo, prvenstveno da bi se odazvali potrebi svoje duše koja je željna stvaranja. I svi ostavljamo svojim rečima i delima unikatne tragove u vremenu u čemu i jeste draž i lepota. Kada se u nekom probudi pesnik, on nikada ne prestaje da piše. Svoje suze i tuge, radosti i sreće vešto utapa i pretače u stihove.Ovu globalnu situaciju i višak slobodnog vremena sam pozitivno iskoristila da naučim nešto novo, pa sam tako krenula da pletem i štrikam. I da se pohvalim lepo mi ide.

Nemam neke posebne talente ni hobije. U jednom periodu svog života sam se bavila atletikom, ali to nije dugo trajalo. Volim zdrav život, vežbam redovno i trudim se da se zdravo hranim koliko sam u mogućnosti. Ma da ne retko se počastim i ukusnim poslasticama, ali to delim sebi kao nagradu. Inače jesam gurman pa volim da probam različite ukuse svetskih kuhinja i ne propuštam priliku na putovanjima da probam i neka nova lokala jela. Prosto imam želju da svim čulima i punim plućima udahnem sve čari i lepote novih predela. Za sebe u šali kažem da sam dobrovoljna kuvarica. Kuvam samo kada imam dobru volju. Srećom dobra volja mi ne fali pa pored domaćih specijaliteta rado isprobam i neke nove recepte koje pronalazim na internetu.
ASinfo: Vaš roman ”Biser na obali” i knjiga priča za decu ”Kapija snova” nagrađeni su pohvalama na ovogodišnjem konkursu ”Drinski književni susreti”.Nagrađeni ste u dve kategorije , šta za Vas znače nagrade i ko liko Vam je odluka žirija dala vetar u leđa za dalje stvaralaštvo?Dragana: Na “Drinskim književnim susretima” sam učestvovala u više kategorija i pored brojne konkurencije dobila sam pohvale što me je veoma obradovalo. Sve što radim u životu radim sa puno ljubavi i posvećenosti i lep je osećaj kada neko to prepozna i vrednuje. Taj osećaj svakako daje dodatnu nadu da sam na pravom putu i da trebam nastaviti dalje.
ASinfo: Radnja romana se dešava na relaciji Grčka-Srbija, a tematika je u biti ljubavna.Međutim , Vaša knjiga krije neke dublje poruke, možete li nam nešto više reći o tome?Dragana: Roman “Biser na obali” je moj prvi napisani roman. U romanu se prepliću tri ljubavne priče koje su posebne na svoj način. Tri drugarice u potrazi za ljubavlju nakon dosta prepreka pronalaze svoju istini i put do sreće. Pokušala sam da obradim i neke teme i dileme modernog čoveka i društva u kojem živimo. Kroz glavnu junakinju istakla sam životnu mudrost, koju ne retko zaboravljamo. Da je čovek najlepši i najsličniji Bogu, samom tvorcu jedino i onda kada iskreno svim srcem voli i prašta. Tada iz njega isijava Božanska vrlina, tada je dostojan svog imena čoveka. Svako se treba okrenuti svom biću, duhovnosti i spoznaji da bi svoj život na zemlji, koji je Božji dar svima nama proveo u sreći i radosti što je više moguće. Neke lekcije se dugo i teško uče, znam i po sebi, ali drugog puta nema. Što nikako ne znaći upasti u slepu veru i fanatizam, dovoljno je oslušnuti svoje srce i svesno upravljati svojim životom.
ASinfo: Kako se rodila ideja za pisanje ovog romana, koliko je fikcije u njemu i da li možda ima i au tobiografskih elemenata s obzirom na to da ste često putovali u Grčku i da posebno volite gradić Paraliju?Dragana: Mi pisci, ma koliko se trudili da sve bude samo fikcija i plod naše bogate mašte kojom smo obdareni, uvek nam se dogodi da se uplete i neka tanana nit iz našeg životnog iskustva. Tako da ima malo biografskih elemenata, ali zaista minimalno. Istina je da volim putovanja i volim da odem da letujem u Grčkoj. Gradić Paralija je lep, zanimljiv i prisupačan, kao što je i Solun za gde često agencije organizuju šoping ture.
ASinfo: Značenje samog naslova je nešto što bismo mogli otkriti čitaocima i zapravo sama crkva u Paraliji, koja je zaista kao biser na obali u romanu predstavlja, ne samo često mesto dešavanja radnje, već ima i duhovni značaj. Možete li nam nešto više reći o tome?Dragana: Crkva u centru Paralije posvećena Sv. Fotini Samarićanki, sa izdvojenim delom posvećenim Sv. Petki je ostavila vrlo lep utisak na mene i prosto zbog svoje bele konstrukcije zasijala u mom srcu kao pravi biser na obali. Na jednom mestu su se našle sve stvari koje meni donose radost. Leto, sunce, more, plaža, pesak, i crkva. Što bi se moglo reći simboli vere i ljubavi. Vera ne može optstati bez srca punog ljubavi kao što ni ljubav ne može trajati bez vere u ljubav.

ASinfo: Endru Mari je rekao: ,,Neka mesto tajne molitve postane najvoljenije mesto na svetu“ Da li je to u ovom romanu slučaj sa tom divnom crkvom, simbolom primorskog gradića Paralije? Dragana: U romanu glavnoj junakinji Ani svakako jeste. Ali ništa manje značajno mesto nego li još jedan gorski biser koji se pominje, a to je prelepa svetinja u Crnoj Gori svima dobro poznati manastir Ostrog. To je svetinja kojoj se ja sama često vraćam, jer ko god je otišao njemu vrlo dobro zna da mir i radost koji se tamo osete su neprocenjivi. Kad god sam u prilici ja obilazim naše svetinje i imam želju da tako nastavim. Najveća želja mi je da posetim veličanstveni Jerusalim i hrišćanske svetinje u njemu uoči Vaskrsa, kada silazi blagodatni oganj.
ASinfo: Кada zatvorimo korice knjige, ono što nam ostaje kao dokučena zagonetka je, da bez istinskog praštanja nema istinske ljubavi. Кolika je snaga molitve i praštanja u duši glavne junakinje?Dragana: Snaga molitve i praštanja u duši glavne junakinje Ane je toliko velika, da je i samo nebo moralo da se otvori i njenu želju da ostvari. Takvu snagu i lepotu vere u životu je teško dostići, jer neretko nešto nas saplete i naša vera pada na ispitu. Oproštaj je neophodan, pre svega, i za mentalnu higijenu. Potrebno je naučiti kako oprostiti sebi svoje mane i nesavršenstva i prihvatiti i zavoleti sebe, a onda praštati i drugima. Moramo svesno vidati svoje ozlede i rane i tražiti odgovore u sebi. Partneri su naša ogledala, često ono što zameramo njima nalazi se u nama samima. Nekako podvesno privlačimo partnere koji nam mogu omogućiti rast, razvoj ili isceljenje.
ASinfo: Vi živite na relaciji Srbija – Amerika. Možete li nam reći, koliko su Vas putovanja oplemenila i dala životnog iskustva i je li dom zaista tamo gde je srce, a ne mesto rođenja ili je ipak rodna gruda nezamenjiva?Dragana: Duži niz godina živim na relacji Srbija- Amerika, tako mi odgovara jer je to ono što me ispunjava i usrećuje. Moje srce je podeljeno na dva dela, i jedna i druga zemlja imaju svoje specifičnosti, čari i lepote, i obe su mi jednako važne i značajne … O životu u Americi sam sanjala dok sam gledala američke filmove, kao i mnogi. Za to je zaslužna filmska industrija koja ume da od svakog praznika u filmu napravi bajku i čaroliju. Dodir sa novom kulturom i onim što sam ovde doživela proširio je moja shvatanja i vidike i svakako pozitivno uticao na razvoj moje ličnosti. Putovanja su ulepšala i oplenemila moj život i ostavila u mom srcu galeriju divnih uspomena. Stekla sam mogućnosti i dosta sam putovala. Obišla sam skoro sve države u Americi i sve značajne stvari koje treba videti. Od Njujorka, preko Arizone i Velikog kanjona do poslednjeg ostrva na Floridi Ki Vesta, Diznilend, Majami… Bila sam i u Kanadi na Nijagarinim vodopadima, u Meksiku na poznatom letovalištu Kankun, u Dominikanskoj Republici…Proslava praznika u Americi je nešto zaista posebno što vredi doživeti. Svaki praznik je lep, poseban i zanimljiv. Počevši od 4. Jula, Dana nezavisnosti, američkog rođendana koji se proslavlja grandiozno uz koncerte i fantastične vatromete, preko Dana zaljubljenih, Dana zahvalnosti, Noći veštica do najradosnijeg praznika Božića. Zanimljivo je da se svi praznicima vidno raduju, a ne samo deca. Božić moj omiljeni praznik je istinski divno provesti u Americi. Sve svetli, sve je okićeno, kuće, radnje, ulice. Božićna muzika se svuda čuje, ljudi veselo i zadovoljno grabe i pakuju poklone koji su na finom sniženju. Takav praznični duh i mene ponese i to je ono što nikad nisam osetila u Srbiji. Sa druge strane,Srbija ima svoje lepote i čvrste korene u mom srcu koji se ne mogu isčupati. Za Srbiju me vežu lepe i drage uspomene za detinjstvo i odrastanje (one ružne svesno biram da ne pamtim), u Srbiji živi moja porodica, koja mi sada ovde vrlo nedostaje, tamo su i dragi prijatelji, kolege književnici i pesnici, diskoteke i kafići, slovenska duša i druge lepote.
ASinfo: Кoliko je bilo inspirativno pisati za decu i da li u Vama njihovo prisustvo budi najlepše emocije? Možete li nam nešto više reći o Vašoj knjizi priča za decu ,,Кapija snova“?
Dragana: Dostojevski je rekao: “Duša se leči kada ste među decom”.Deca su divna bića i pravi ukras na ovoj planeti. Puna čistote, nevinosti, nežnosti i iskrene ljubavi, ma da su ponekad zahtevna i neposlušna.Ja se još uvek nisam ostvarila u ulozi majke, iako je to moja želja, ali ne patim zbog toga, znam da se u životu sve dešava sa razlogom i u pravo vreme. Srećna sam i zahvalna što sam stalno bila okružena divnom decom. Ponosna sam tetka četvoro mališana, od kojih su tri devojčice: Milica, Nikolina i Teodora i jedan dečak po imenu Filip, koji je najstariji i sad već tinejdžer. Uvek sam verovala da su deca, kao naša budućnost obaveza i odgovornost čitavog društva a ne samo roditelja, i trudila sam se dati svoj doprinos. Da im svojom ljubavlju ulepšam detinjstvo i korisnim savetima pomognem da smelije koračaju kroz život. Iz tih poriva su nastale sve moje knjige i priče za decu.Knjiga bajkovitih priča “Kapija snova”, može se reći da je neki vid nastavka prve knjige za decu koju sam objavila 2019. god. pod nazivom “30 priča za laku noć”; ove priče su tu da probude dečije snove kroz upoznavanje novih junaka. A koje mogu poslužiti i odraslima da ih okrepe i podsete na neke zaboravljene mudrosti i istine. Knjiga poseduje nežnost i toplinu i na nenametljiv način daje lepe pouke. Mesto na kojem ljubav i pravda uvek pobeđuju, je ono za čim često čeznemo u ovoj našoj realnosi a to možete pronaći u ovoj knjizi.
ASinfo: Viktor Igo je rekao: ,,Snovi stvaraju budućnost “. Кoliko su snovi bitni za decu i da li dok čovek sanja i sam ostaje dete?Dragana: Gete je rekao: “Najveći čovek uvek ostaje dete”, i ja se slažem sa tim. Ako tome dodamo ono što je sada dobro poznato, da svi u sebi krijemo neko unutrašnje dete koje zahteva od nas da mu posvetimo pažnju, saslušamo ga i namirimo njegove potrebe, shvatićemo da su snovi odlika dečije nevinosti. Kada odrastemo sve manje imamo hrabrosti da sanjamo i želimo, bojimo se neuspeha i uzaludno potrošenog vremena. Tako da su snovi i želje bitni za budućnost svakog pojedinca. Važno je usmeriti decu u dobrom pravcu, zagolicati i probuditi im maštu. Tako se stvaraju budući veliki ljudi.
ASinfo: Šta nas čeka na ,,Кapiji snova“, a šta kad kroz nju prođemo?
Dragana: Moja uvodna reč u knjizi glasi: “Drage devojčice i dečaci, veliki i mali čitaoci dobrodošli!Upravo ste otvorili još jednu novu kapiju snova, kroz koju vas vodim hitrim korakom i srcem punim ljubavi, da upoznamo čarobni svet vila i mudraca, princeza i hrabrih junaka, i zajedno otkrijemo skriveno blago bisera mudrosti.”Verujem na ulazu da vas čeka jedno lepo putovanje u svet mašte gde možete upoznati i neke vile iz slovenske mitologije, bar po imenima i kada kroz nju ponovo prođete da će vam negde u podsvesti ostati i neka pouka iz tog putovanja.
ASinfo: Pored proze pišete i poeziju, koja je takođe pretočena u knjigu. Кakvi su Vaši planovi za budućnost, šta možemo još očekivati od Vas?
Dragana: Od mene se dosta toga može očekivati ako se zagrebe ispod površine. Imam želju i strast koja me vodi. I kad sumiramo rezultate ono što sam već gvorila. Do sada sam napisala deset književnih dela. Tri su objavljena, a ostala koja čekaju svoju priliku su sledeća:knjige poezije: “Galerija uzdaha”, “Ogledalo duše”, zbirka ljubavnih priča: “Udah ljubavi”, dva ljubavna romana: “Biser na obali” i “Šapat anđela” i knjige za decu: “Kapija snova” i knjiga za decu na Engleskom jeziku :”Are you afraid of the dark”.
ASinfo: I za kraj razgovora, koja bi bila Vaša poruka za čitaoce i kolege umetnike?
Dragana: Čitaocima bih poručila sledeće: u svoja dela sam utkala tanane niti svoje duše i svojih emocija, sa željom da svaka moja pročitana reč bude na radost i korist vama, i da vam sem zabave donese bar malo nade, vere il utehe ako vam je potrebna. Nadam se da sam u nekoj meri uspela.Mladim autorima: pišite sa radošću i objavljujte svoje knjige, iako je to danas neisplativ posao. Moralna satisfakcija biće nagrada za uloženi trud. Objavljena knjiga vam trajno ulepšava i menja vaš život, jer osećaj koji se doživi kada na dlanu prvi put imate svoju knjigu je čaroban i predivan. I zauvek u srcu ostaje, pa kada naiđu u životu kišni dani i olujne noći može vam biti podrška i sklonište.
Razgovor vodilaNevena Milosavljević