Intervju sa Nikicom Banićem, nagrađenim autorom

Razgovaramo sa Nikicom Banićem, autorom čiji je rukopis AKI nagrađen I nagradom u kategoriji stvaralaštvo za djecu

ASInfo: Čestitamo na nagradi, možete li na samom početku reći nešto više o sebi i svom stvaralaštvu?

Zahvaljujem na nagradi, koja me je prijatno iznenadila. Nadam se da ćete knjigu uskoro objaviti u vašoj uspešnoj izdavačkoj delatnosti. Želim ovom prilikom da vam čestitam nastupajuće praznike.  

Rođen sam na kamenu. Sa koga su mnogi odlazili, neki na kratko, neki na duže, neki opet da se ne vrate. Vratili su se samo oni koji su mislili da nikad neće ni odlaziti. Po svemu sudeći, oni će tu do kraja ostati. Kamen na kamen, kamen u kamenu.

Rano sam počeo pisati. Ako me sećanje ne vara, bilo je to u petom razredu, za domaći smo imali napisati nešto. Umesto sastava, na istu temu otac mi je pomogao da sročim pesmu. Divio sam se njegovim rimama. Reči su se u pesmi slizale, među sobom uvezale, a opet, podaleko stajale da ne bi jedan drugu zasenile. Rekao mi je „pokušaj i ti, pokušaj još jednu strofu“ i ja sam usvajao rime. I danas se sećam nešto od te pesme. Bila je o poznatom fudbaleru. Ne bih da ga imenujem, da mi oni iz drugog tabora ne zamere. Danas je toliko malo, dosta zamisao, dostao pomisao, da se zameriš, a da ni na kraj pameti to nisi imao.  Kažem, od oca sam nasledio dar, a njemu ga je Bog podario. Pozajmljeno se vraća, moji su me naučili.

Mislio sam da ću biti profesor fizike, strah od neizvesnosti, a ne i od onoga što ne mogu, odredio je da nisam profesorovao. Nisam ni boi u prilici da uz fiziku vodim literarnu sekciju, što sam želeo. Na druge sam se nauke okrenuo.

Prilikom učenja za ispite, nadolazili su mi stihovi koje sam zapisivao po obodu knjige, tamo na praznom. U to vreme, redovno sam slušao nedeljom poznatu emisiju „Tup-tup“ Radio Beograd 2, koju je vodio Milivoje Mića Ilić, poznatiji kao Minimaks. Zapisivao sam aforizme komentarišući našu stvarnost, svakodnevnicu. Slao Minimaksu i ti su prilozi prolazili u emisiji. Onda sam se osmelio, svoje aforizme sam slao Milovanu Vitezoviću i Dejanu Patakoviću i oni su odgovorili pohvalno. Tako da mi je 1990. godine objavljena prva knjiga aforizama. Iza toga sam, interesovanja su se menjala, pisao i dalje pišem priče, romane, recenzije.

ASinfo: U vašoj biografiji smo uočili nekoliko nagrada na konkursima koji se održavaju u gradovima regiona, da li je ovo prvi put da učestvujete na nekom konkursu u gradovima Republike Srpske ali i BIH uopšte?

Nije prvi put da učestvujem na konkursima u Republici Srpskoj, niti šire u Bosni i Hercegovini. Često koristim priliku kada ugledam neki konkurs da se prijavim, da pošaljem svoj rad. Do sada sam učestvovao na konkursima u Banja Luci, Donjem Vakufu, Mrkonjić gradu, Odžaku, Vitezu i Višegradu. Na konkursu JU Specijalna biblioteka za slepa i slabovida lica Banja Luka nagrađen sam prvom nagradom 2015. godine, takođe, 2017. na konkursu JU Centar za kulturu i informisanje i sport Donji Vakuf. Nagradu srebrni aforizam dobio sam na Dvadesetom javnom konkursu humora i satire Kluba umetničkih duša Mrkonjić grad, 2021. godine. Dok su radovi koje sam slao na konkurse u Mrkonjić gradu, Odžaku, Vitezu i Višegradu uvršteni u objavljene zbornike. 

ASinfo: Koliko ste knjiga do sada objavili i da li je ovo prvi nagrađeni rukopis za djecu?

Do sada mi je objavljeno sedam knjiga, od kojih dve knjige aforizama, tri kratka romana, dve knjige priča i jedan knjiga meditativne proze. Osim toga da pomenem, više zbog uvaženog profesora Vladana Pankovića, tri zajedničke knjige. To su tri monografije o pesnicima: Draganu Jovanoviću Danilovu, Zoranu Bognaru i Milijanu Despotoviću. Svakako da je najveći „teret“ pisanja ovih knjiga podneo sam profesor Panković, zahvaljujući svojoj nesvakidašnjoj erudiciji koju poseduje.

Što se tiče drugog dela vašeg pitanja, ovo nije prvi nagrađeni rukopis za decu. Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori 2019. godine me je nagradila štampanjem knjige „Ja i moj ujka“. Glavni lik moje knjige „Ja i moj ujka“ je Veliki čovek. Tako sam ga prozvao kad je imao svega dve i po godine. Odmah sam shvatio u druženju, koje trajalo u knjizi, od njegove druge do devete godine, da imam sagovornika koji je sa tri odrastao. U narednim godinama me u to samo uveravao.

Po meni, čovek se formira sa tri godine, ne treba mu više da bi odrastao. Sve ono posle tri godine su finese, dorada, ono našta roditelji utiču dok stežu i pritežu, dok nama upravljaju. Ali roditelji nemaju vremena ni za to, oni se bave poslom, finansijama, trče, žure, svađaju se. A i ono što kažu bolje da ne kažu, samo izazivaju pometnju, pritisak; nedorečeni su, nikad do kraja otvoreni, boje se sami sebe, boje se onih koji su im rekli da se boje, koji su im rekli da trebaju da se boje.

Ne volim da delim svoje knjige na one za decu i na one za odrasle. Knjige su i za jedne i za druge. Tako ih i pišem. Knjige su za velike i za male.

ASinfo: Možete li ukratko približiti čitaocima šta je to tema nagrađenog rukopisa „AKI“

Aki je naslednik Velikog čoveka iz knjige „Ja i moj ujka“. Njegovo pravo ime je Aleksandar dok mu je Aki nadimak. Onaj koji bude čitao saznaće kako je glavni junak dobio svoj nadimak, da li je sebičan, šta radi sa plastičnim flašama, kakav je bio kad je trebalo da ide u vrtić, koga voli, koga voli više, šta misli o kamionu koji bruji, da li voli igru žmurke, gde drži golubove, kakav je bio njegov susret sa dva naduvenka… Ovo i još ponešto je sadržano u prvom delu knjige „Aki“. U drugom delu knjige je nešto sasvim drugo. Knjiga će imati malo više od sto strana, brzo se čita. Uverićete se, nije samo za decu.

ASinfo: Vaša poruka čitaocima za kraj ovog razgovora

Život i svakodnevnica svakoga od nas najbolje podučava. U svakom trenutku šalje nam najbolje poruke. Na nama ostaje odabir, jer za svakoga ne važi ista poruka ili ista ne važi za svakoga u istom trenutku. A plana nema, a ako ga i ima, ne zna se ko vara više – on nas ili mi njega. Razumu sam pridavao veliku važnost, mislio sam da je sve moguće, pa sam iz pojedinih etapa života izlazio kao iz zablude. Moj svet je svet knjige. Govor u njima je dar nebeski, a reči u njima ubrane su iz božanskog vinogorja.

.

О Dejan Spasojević

Проверите и

Проф. др Зоран Милошевић – Кутура – Светост – Геополитика (Интервју)

Проф. др Зоран Милошевић – Кутура – Светост – Геополитика (Интервју)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *