Početna / Intervju / Danijela Kalezić: Ljubav čini čovjeka potpunom ličnošću

Danijela Kalezić: Ljubav čini čovjeka potpunom ličnošću

ASinfo: Recite nam najprije nešto više o sebi?

Danijela Kalezić: Ja sam osoba koja sluša srce, koja vjeruje da se sve u životu dešava sa razlogom i koja se svakog dana trudi da bude bolja verzija sebe. Ispravka sebe je proces koji se nikada ne završava.

ASinfo: Od kada se bavite pisanjem, viđeli smo da je vaša priča prošla na konkursu za zbornik kraktih priča i pjesama ASoglas izdavaštva…

Danijela Kalezić: Još od malih nogu obožavala sam da čitam stripove i zbirke đečijih priča i pjesama. Kasnije sam dosta čitala raznu literaturu i to je učinilo da razvijem dar pisanja, pogotovo proze. U školi, na časovima srpskog jezika, uvijek sam čitala svoje sastave pred razredom pa se moja profesorica nadala da ću nastaviti književnost. Međutim, životne okolnosti odvele su me na na drugu stranu, ali nikada nisam prestala da njegujem taj dar u sebi. Želja mi je da jednog dana napišem knjigu ili scenario za seriju ili film. Ono što mi se ne sviđa je što danas svako piše a bestseleri postaju knjige isprazne tematike. Suštinski je važno kakvu poruku pisac prenosi na čitaoca, tako da ne bih mogla da pišem o nečemu što ne motiviše i ne dira u srce onog koji čita. Ako knjiga utiče na druge ljude tako što im pomogne da se osjećaju bolje, da probude vjeru i nadu u sebi, to je onda izvanredna stvar. Zahvaljujem se ASoglas izdavaštvu što je objavilo moju priču, to mi je veliki podsticaj za dalje.

ASinfo: Saznali smo da se bavite i slikarstvom, da li je dar za umjetnost univerzalan pa si uspjela spojiti pisanje i slikanje ili je slikanje nešto na čemu si posebno radila kroz školovanje i druge vidove usavršavanja?

Danijela Kalezić: Da, dar za umjetnost je univerzalan, samo što je kod nekog jedna vrsta umjetnosti izraženija u odnosu na drugu. U umjetnosti, samo talenat skopčan sa upornim radom i posvećenošću donosi rezultate. Tako i u slikarstvu, što više vježbaš sve si bolji. Iako imam dara za slikanje, nisam se dovoljno tome posvetila, te ono ostaje hobi, koji kod mene zavisi od naleta nekog specifičnog raspoloženja. Obično crtam kada sam romantičnog raspoloženja.


ASinfo: Šta je to što čovjeka čini potpunom ličnošću?

Danijela Kalezić: Ljubav. Ljubav čovjeka čini potpunom ličnošću. Svi mi tragamo za ljubavlju ne znajuci kako ona zaista izgleda. Problem je što danas ljudi prihvataju neke jeftine zamjene za ljubav i neminovno, doživljavaju raočaranje. Čovjek je i duhovno biće, da mu date cio svijet on opet ne bi bio zadovoljan, jer samo ljubav ispunjava sve njegove potrebe i pokriva sve nedostatke. Ljubav se gradi postepeno, kroz veoma dug period, kroz mnoge žrtve i odricanja za onog drugog. Mi nismo požrtvovani niti saosjećamo sa svojim bližnjima, ljubomorno i sebično navlačimo oklope na srca misleći da se štitimo, ne znajući da tako zatvaramo vrata izvoru života da se useli u nas. Jer ljubav ne trpi egoiste i takvima se ne otkriva. Globalistička hobotnica nam servira i nameće kao standard, da je sreća u materijalnom sticanju i da je ispoljavanje osjećanja slabost a ne prirodna potreba bića. Takva konstantna presija da čovjek bude mašina i da zaboravi na ono jedino što je istinski važno, stvorila je jedno katastrofalno stanje u društvu, koje za posljedicu ima poremećene međuljudske odnose i kolektivno ludilo. Ipak, ima nade jer i dalje ima puno ljudi koji znaju da vole. Ovaj svijet postojaće dok god postoji i jedno stvorenje koje voli.

ASinfo: Smatrate li da umjetnik kroz svoje pero, olovku, četkicu ili na pozorišnoj sceni može da napravi progresiju kojom će doprijnijeti sadržajnijem društvenom ambijentu?

Danijela Kalezić: Ne samo da može nego je taj uticaj toliko jak, da vidimo direktnu vezu između kulture i stanja u društvu. Što finija kultura to zdravije društvo, što izopačenija kultura to bolesnije društvo. Dovoljno je uporediti đetinjstvo koje je imala moja, a pogotovo starije generacije, sa đetinjstvom današnje đece. Umjetnik sa zdravim pogledima na život itekako doprinosi boljem i sadržajnijem društvenom ambijentu. Nažalost, oni su vrsta u izumiranju, zato je na nama mladima velika odgovornost, a bez pretjerivanja, i na samom našem narodu jer smo u odnosu na ostale sačuvali koliko toliko neke normalne vrijednosti, koje će se vratiti ponovo kad se svijet zasiti lažne, mogu slobodno reći, idolopokloničke kulture.

ASinfo : Koliko matreijalna podrška sredine i društva utiču na kulturu, da li se ulaže dovoljno kako bi se podstaklo stvaralaštvo?

Danijela Kalezić: Ne ulaže se dovoljno i to je velika šteta. Vidimo koliko druge zemlje ulažu u svoju kulturu i promovišu je kroz fimove i druge vidove umjetnosti, a sigurno u tome nisu bogatiji od nas. U podsticanju stvaralaštva država je ključni faktor. Nažalost, ona se poslednjih decenija trudi da izbriše iz svijesti naroda ljepotu njegove kulture i istorije, uvozeći i podržavajući nekakve nakaradne obrace ponašanja i življenja. Srećom, finansiranje i podrška sredine nemaju presudan uticaj na stvaralaštvo jer svako od nas pojedinačno može da utiče na cjelokupnu kulturu, tako što će gajiti u sebi osjećaj za lijepo i sačuvati one prave ljudske vrijednosti.

ASinfo: Možete li reći nešto više o tome i o tome kako vi doživljavate Njegoša, da li postoji nada da će se na Lovćen vratiti crkva, zna se da je Njegoševa poslednja želja bila da ga sahrane kod male crkve na Lovćenu…mislite li da je rušenje crkve nepravda prema Bogu i prema narodu i prema samom Njegošu…

Danijela Kalezić: Velika je nepravda sto ne počiva tamo gđe je želio i sto je ta crkva srušena. Njegoš je mnogo više od pjesničkog genija, on je prorok koji je savršeno razumio veličinu duha našeg naroda koji je toliko stradao, a nikada nije izgubio vjeru u pobjedu dobra, zato se svaki put posle strahovitih padova uzdizao do neslućenih visina. Na našu nesreću, odrekli smo se naših pedaka i dobrovoljno se dali u ropstvo neprijateljima, koji se pod maskom prijatelja predstavljaju kao naši dobrotvori. Jedni su nas osvajali mačem a drugi šarenim lažama, s tim da su ovi drugi daleko perfidniji i opasniji. Nije samo Njegoš posramljen i odbačen nego i svi ostali naši slavni preci, naša vjera i tradicija i to nam se sada vraća kao bumerang u vidu nesloge i razdora. Ipak, posto je duh predaka utkan u naše gene i samo čeka čas da se aktivira, vjerujem da ćemo doći k sebi i zasijati sjajem Njegoševe Crne Gore. Tada ćemo biti u stanju da ispunimo njegov zavjet i vratimo crkvu na Lovćenu.

ASinfo.Info/ Dejan Spasojević

O Dejan Spasojević

Proverite i

Intervju sa Milošem Azarićem, autorom knjige “Korak“

-Za one koji ne znaju Miloš Azarić je… -Miloš Azarić je malo diječak, pun energije, …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *