Početna / Vijesti / Uskoro: Zbirka pjesama “Budimo ljudi“- Žarko Bojić

Uskoro: Zbirka pjesama “Budimo ljudi“- Žarko Bojić

O  KNJIZI  ŽARKA  BOJIĆA  „BUDIMO LJUDI“

Protojerej – stavrofor  Gojko Perović

Zbirka poezije Žarka Bojića predstavlja izuzetan umjetnički prikaz jedne smutne epohe. Toliko smutne i turbulentne – da je bilo neophodno uzviknuti ovu imperativnu parolu ”Budimo ljudi”! Bojićeve pjesme govore o vremenu u kome je teško bilo biti čovjek, i kada je ”ljudskost” i ”čovječnost” morala da postane zapovjest za zaboravne, nemarne i nevaspitane.

Ako se podsjetimo drevne jelinske mudrosti da čovjeka, između ostalog, čini i definiše – pamćenje; pa ako tome dodamo i biblijsku istinu da je čovjek biće zavjeta i duhovne tradicije, onda bolje shvatamo dimenziju pošasti koja je ljude u Crnoj Gori zahvatila tokom 20. vijeka! Nagli prestanak vjekovne gladi i obilje zemaljskog hljeba imali su svoju veliku cijenu. A ona se sadržala u gubitku pamćenja i u odricanju od onoga što su nam prethodnici ( preci ) ostavili u zavještanje.

Otuda, prostorom mala i stanovništvom maloborojna Crna Gora, obiluje motivima antičkih tragedija,   moralnih   dilema i   egzistencijalnih   

( kolektivnih i pojedinačnih ) potresa – i to sve, u jednom vijeku. A poeta Žarko Bojić je uspio da prepozna te tačke crnogorske tragike i da ih predanjskom pjesničkom formom opjeva. Bojić piše manirom Radovana Bećirovića Trebješkog, do te mjere uspješno, da ga vidimo kao njegovog nastavljača – kako u pogledu stila, tako i po pitanju tema, krvavog i bratoubilačkog dvadesetog vijeka. Bojić ne oponaša, ne kopira, nego orginalno i stvaralački nastavlja Bećirovićevo djelo.

Zbirka Bojićevog stvaralaštva koja je pred nama daje nam istorijski presjek zbivanja od viteških momenata vezanih za Prvi svjetski rat ( Mojkovac i Princip), preko tragedije okupacionih i kainovskih godina Drugog rata, pa sve do poslijeratnih užasa Golog otoka, rušenja kapele na Lovćenu i drugih spomenika koje potomci posvećuju svojim precima. Ipak, krunu i naslovno djelo ove zbirke predstavlja pjesma posvećena blaženopočivšem patrijarhu Pavlu Srpskom. Ovaj osmerački vijenac genijalno je ispleten od događaja iz patrijarhovog žitija, koji su, istovremeno, i glavni događaji naše narodne istorije. Sve kroz šta je prošao ovaj ”naš savremenik svetoga života”, od Hrvatske do Kosova i Beograda – prošao je i naš napaćeni narod.

A osnovni moto, svih pobrojanih i opisanih patnji, bio je i ostao taj pastirski poziv da ”budemo i ostanemo ljudi”, i kao Srbi, i kao pravoslavni hrišćani, ma šta da nas, Božijom voljom, snađe. Možda takav poziv djeluje previše uopšten i podrazumjevajući. Može nam se učiniti da u njemu nema ništa što već ne znamo. Možemo se zapitati – zar nije prosto i jednostavno, to – biti čovjek? Ali upravo će nam pomenuta pjesma i uopšte cijela ova zbirka Žarka Bojića dati kompleksan i istinist odgovor, da je postizanje ljudskosti i njegovo očuvanje u ljudskim dušama, jedno podvižničko pregnuće, sa kojim se nije lako nosti.

Čitajući Bojićeve stihove imamo utisak da su svi oni izašli iz one Njegoševe krilatice i pitalice ”Šta je čovjek, a mora bit čovjek”. Zato su ti stihovi snažni i smjeli. Zato, onome ko ih čita, daju da vidi ili bar nasluti one iskonske odgovore, na to, takođe iskonsko pitanje.

Recenzent:

Protojerej-stavrofor Gojko Perović

Izdavač i štamparija:

ASoglas D.O.O.

Za izdavača:

Dejan Spasojević, dipl. pravnik

O Dejan Spasojević

Proverite i

Rada Janjušić

BIOGRAFIJA Rada Janjušić, rođena 11.04.1970.g.u Zenici. Osnovnu i srednju školu ( Gimnaziju) završila u svom …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *