Почетна / Интервју / Intervju sa Željkom Vračević , autorkom zbirke pjesama ”Kalem”

Intervju sa Željkom Vračević , autorkom zbirke pjesama ”Kalem”

ASinfo: Poštovana Željka, čast mi je što u ime ASoglas izdavaštva razgovaram sa Vama. Vi ste izuzetna pesnikinja čija poezija budi topla osećanja i, ako smem da primetim, duboko zadire u emocije čitalaca. Vaša zbirka “Kalem” otvara se stihovima, citiraću: “Kada budem imala ćerku / daću joj grumen zemlje i krila”. Grumenom zemlje i krilima nekako vihori cela knjiga. Za naše čitaoce na početku otkrijte šta je za Vas grumen zemlje i gde su Vaša krila?

  • Hvala vam na tako lijepim riječima. Najsrećnija sam kada moje pjesme u nekom probude emociju i kada čitalac osjeti snagu riječi. Kada bih sebe morala da opišem najkraćom mogućom sintagmom, to bi zaista i bili grumen zemlje i krila. Neraskidivo sam vezana za ovu zemlju kojom svakodnevno koračam, ne samo u pogledu mjesta prebivališta, nego cijelim svojim identitetom i bićem. Smatram da svaka zrela ljudska jedinka mora da zna odakle potiče, a isto tako da ima širinu vidika. Upravo to simbolizuju grumen zemlje i krila iz pomenute pjesme. Ja sam, doduše, na toj zemlji pustila veoma duboko i žilavo korijenje koje za ovih skoro trideset godina nikada nisam smogla snage da skratim ili presječem. To nije uvijek blagoslov. Štaviše, u današnjem vremenu i teškim uslovima, ponekad se čini kao kletva. Sa druge strane, krila nisam spustila i ona me i dalje nose. Ja sam pjesnik, a pjesnici lete u nedostižne visine.

ASinfo:Poeziju pišete od detinjstva. Da li se sećate svoje prve pesme i šta Vas je inspirisalo da je napišete?

  • Ponosna sam što pripadam nekim relikt-generacijama „bosonogog djetinjstva“. Knjige sam upoznala uz djeda koji odavno više nije na ovom svijetu, ali me vrlo rano naučio da čitam i pišem. Mnogo sam zavoljela slikovnice kao dijete, majka me učlanila u gradsku biblioteku još u prvom razredu osnovne škole, a otac mi je donosio brojna izdanja sa štandova, pa se nekako i samo moje razmišljanje od malena oblikovalo poetskim jezikom. Vrlo često se dešava da razmišljam u stihovima. Zato uz sebe uvijek nosim parče papira i olovku da mi misli ne pobjegnu. Prva pjesma koju sam napisala u djetinjstvu bila je o slobodi i zakačila sam je na helijum balon da bih je potom pustila sa balkona, maštajući kako će da obiđe svijet. I dan danas naivno vjerujem da jeste.ASinfo:Kako je nastajala zbirka “Kalem”?
  • Zbirka „Kalem“ je nastajala godinama, negdje od kraja srednjoškolskih dana pa kroz rane dvadesete, u periodu burnih, mladalačkih emocija. Kada je pogledam sa ove tačke gledišta, djeluje mi kao da sam je prerasla, ali kada se sjetim tih nekih trenutaka koji su inspirisali svaku pjesmu ponaosob, drago mi je što će ugledati svjetlo dana, jer to zaista jeste zbirka snažnih emocija i želim da ih čitaoci osjete. Ona je dosta tradicionalna u formi što odskače od savremene poezije, ali vjerujem da će ljudska srca prepoznati njenu vrijednost. Kalem je stara istočna riječ za trsku za pisanje, ali isto tako simboliše oplemenjivanje vrste u biljnom svijetu. Ja sam nakalemila svoje emocije na stihove da bi nastala ova zbirka. Takođe, potičem iz braka u kojem su se njegovale dvije kulture, pa sam i sama na neki način kalem.

ASinfo:Čitajući Vašu biografiju upoznala sam Željku u njenim učeničkim i studentskim danima, od sela Gornji Smrtići preko Banja Luke do Beča. Čemu su Vas naučili malo selo i veliki gradovi i šta biste danas poručili Željki u Gornjim Smrtićima?

  • Kao što rekoh, moje djetinjstvo bilo zdravo i srećno, pravo djetinjstvo iz priča, sa igrarijama, maštanjima, pjesmama i snovima. Život na selu je imao svoje mane ali i prednosti. Drago mi je što sam polako i postepeno, srazmjerno sazrijevanju, kročila na šire geografske prostore. Iz sela sam otišla u Prnjavor u srednju školu, potom na fakultet u Banjaluku, a zatim i na master studije u Beč. Svaki od ovih prostora me oblikovao u ovo što danas jesam. Život u Beču je bio najveće i najsnažnije iskustvo. Čovjek sebe najbolje upozna u nepoznatom gradu, jer nema na koga da se osloni sem na sebe samog.

Željki iz djetinjstva sada bih imala mnogo toga da kažem. Savjetovala bih joj da više vjeruje u sebe, više rizikuje, a manje se plaši, jer je istina da čovjek više žali za nečim što nije uradio, nego za onim što jeste. Željke kao takve više nema, ona traje samo na fotografijama i u sveskama iz osnovne škole. Zato ću svojim potomcima da ispričam sve to što njoj ne mogu.

ASinfo:U studentskim danima otkrili ste svet engleske književnosti i kulture. Šta je za Vas značio susret sa drugačijom kulturom?

  • Sve izbore u životu sam napravila srcem. Tako je bilo i sa izborom fakulteta. Dok je većini studenata književnost zadavala brige, ja sam se u nju ušuškala kao u bakin jorgan, srećna i ispunjena. Poznavanje stranog jezika je neizmjerna prednost u pogledu izbora književnih djela koja nisu prevedena naš jezik, a anglofona književnost ima zaista divne naslove i kad se radi o klasicima i kada je riječ o savremenoj književnosti. Možda sam time zanemarila domaću književnu scenu, ali nastojim da to nadoknadim.

ASinfo: Porodica i žena, jedna je od tema kojima se bavite u zbirci “Kalem”. Kakav je danas položaj porodice i žene u našem društvu?

  • Zbirku „Kalem“ piše mlada djevojka koja sazrijeva u ženu. Iako žena nije lirski subjekat u svim pjesmama, te poneke trbuhozbore u ime muškaraca, ona jeste u suštini „ženska“ , ali je njen fokus više na ličnom nego na kolektivnom. O kolektivnom ćemo moći detaljnije da razgovaramo u mojoj narednoj zbirci koja se u većoj mjeri dotiče problema u društvu od „Kalema“.

Svi na ovaj svijet dolazimo jednako ali nas društvo klasifikuje. Jedna od prvih klasifikacija je ona na osnovu pola, pa nas tako i danas dijele na slabiji i jači pol, i u skladu s tim nam dodjeljuju mogućnosti. Iako položaj žene na Balkanu bilježi pomak i napredak, daleko je to od jednakosti i prihvatljivog. Pod teretom patrijarhata i čvrstih tradicionalnih uvjerenja, činjenica je da žena na ovim prostorima mora da uloži znatno veći trud od muškarca da bi se ostvarila. U pogledu porodice, ona trpi na globalnom nivou.  Ekstremni individualizam potpuno rasparčava zajednicu, a fokus se stavlja isključivo na lični napredak. Zaboravljamo na međusobno razumijevanje i kompromis kao stubove održivosti porodice. Situacija sa pandemijom i zatvaranjem bi trebalo da nas vrati porodicama i nauči da cijenimo zajednički provedeno vrijeme.

ASinfo: Verujemo da će nakon objavljivanja knjige “Kalem” čitaoci upoznati na pravi način Vaš pesnički svet. Inspirisana Vašom poslednjom pesmom u zbirci “Amanet”, želim da saznam ko su za Vas “besmrtni” i koja je glavna poruka Vaše zbirke koju želite da čitaocima ostavite u amanet?

  • Kao i svaki pjesnik, ja svojim čitaocima želim da poklonim emociju. Živimo u vremenu masovne potrošnje i materijalnih vrijednosti, a potpuno zanemarujemo ljepotu riječi i osjećanja, iako smo u svojoj suštini još uvijek ljudi, samo smo u svoj brzini života to zaboravili. Put umjetnosti, između ostalog i književnosti, je znatno teži i strmiji, ali se po dolasku na cilj razlikujete od ostatka tako što ste za sobom ostavili utabane tragove za neka buduća pokoljenja. A šta bi to drugo bilo nego besmrtnost?

Razgovor vodila Milica Milenković

О Dejan Spasojević

Проверите и

ИНТЕРВЈУ СА МИЛАДИНОМ ТРИШИЋЕМ – У СУСРЕТ ПРВИМ САБРАНИМ ДЈЕЛИМА

У времену када читава земља води рат са глобалном пандемијом, у години великих друштвених, политичких, …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *