Početna / Intervju / Intervju sa učesnicom ,,Drinskih književnih susreta“, pesnikinjom Anastasijom Šćepanović

Intervju sa učesnicom ,,Drinskih književnih susreta“, pesnikinjom Anastasijom Šćepanović

ASinfo: Pred nama je jedna mlada pesnikinja, Anastasija Šćepanović. Za početak, recite nam par reči o sebi, koju ste školu pohađali, kakvi su Vam planovi za budućnost?

Anastasija: Prije svega, moram istaći da mi je veliko zadovoljstvo sarađivati sa Vama pogotovo jer je ovo moj prvi intervju. Kao što ste rekli, zovem se Anastasija Šćepanović. Rođena sam 15. februara 2001. godine u Podgorici, gdje živim i stvaram. Pohađala sam Osnovnu školu „Pavle Rovinski“ kao i Stručnu medicinsku školu u Podgorici. Što se tiče planova, učim se izbjegavanju istih, jer čovjek snuje, a Bog određuje. Međutim, voljela bih da upišem Saobraćajni fakultet u Beogradu, gdje zaista želim nastaviti svoje školovanje, a onda sve ostalo…

ASinfo: Od kada pišete i ko je otkrio Vaš talenat? Ko je otpočetka bio podrška i vetar u leđa?

Anastasija: Pišem od sedmog razreda osnovne škole, kada sam 2013. godine postala dio literarne sekcije, gdje nam je prvi zadatak bio da napišemo neku lirsku pjesmu. Tema je bila slobodna, pa sam odabrala da pišem o Božiću, ali biću iskrena i prema Vama i prema sebi pa ću reći da to tada nije moglo da se nazove pjesništvom. Ali, kako vrijeme odmiče i sama mogu da uočim napredak u stvaranju poezije. Iako sam svoju poeziju do prije dvije godine čuvala samo za sebe, tata mi je bio najveća podrška i tada, ali i sada. Često mi da opasku da su mi riječi najjače oružje i motivaciju da nastavim i onda kada posustanem.

ASinfo: Šta za Vas znači pisanje i koliko Vam je ono bitno u životu?

Anastasija: Pisanje za mene zaista ima veoma važan, ali i veliki značaj jer ono što izdrži poezija, ne može niko drugi izdržati. Poezija mi je utočište. Bijeg od stvarnosti, bezbrojnih razočarenja, nepravde, laži, prevare, ali i najbolji čuvar tajni. Kada govorimo o tome koliko mi je poezija bitna u životu, citiraću mladu pjesnikinju iz Podgorice, Marijanu Maju Babović. „Za mene poezija nije dio života, već je život dio poezije.“

ASinfo: Vaša ljubav prema letenju i avionima čini da delujete kao jedna hrabra i odvažna devojka. Ima li predrasuda u tom poslu prema ženama?

Anastasija: Jako mi je drago što pored poezije spominjemo i moju ljubav prema letenju i vazduhoplovstvu. Nit koja me spaja sa istim jeste moj tata koji je takođe vazduhoplovac. Pilot jedrilice, a ja sam izgleda njegovo dijete od glave do pete, pa je sasvim prirodno i normalno da postoji i ta vrsta ljubavi kod mene. Predrasuda ima i nema. Sve zavisi od toga na kakve ljude nailazite. Mada, budimo realni – predrasude se mogu čuti i od strane samih vazduhoplovaca jačeg pola. Ja sam u skorije vrijeme naišla na neki vid predrasuda dva puta. Prva situacija je bila na takmičenju na koje smo otišli moj tata i ja. Prilazim takmičarima, prijateljima i javljam se sasvim normalno. Sudija mi pokazuje njegovu letačku dozvolu govoreći kako je to davno bilo, a ja odgovaram kako za mene ima vremena da započnem obuku. Pitao me je koliko imam godina, odgovorila sam. A on će meni na to „što se godina tiče, imaš vremena, ali kao žensko nemaš“. Gledam ga malo u čudu, a onda mi on pojašnjava kako ću se udati, roditi djecu i reći zbogom karijeri vazduhoplovca. Druga situacija mi se desila kod nas gdje su rekli „E, samo još Anastasija da se uda, pa da je muž priveže za kuću i da ne dolazi“. Ne znam koliko su iz mog kluba bili ozbiljni kada su to rekli, ali tog filma gledati neće. I iskreno se nadam da nikada neću doći u situaciju da mi momak ili muž kaže da biram između njega i vazduhoplovstva. Izbor se unaprijed zna.

ASinfo: Pre par meseci Vaša pesma ,,Probudi se, nešto se dešava“ osvojila je Treću nagradu na konkursu ,,Sremsko-karlovački pesnički brodovi“ u istoimenoj kategoriji ,,Probudi se, nešto se dešava“. Recite nam nešto više o samoj manifestaciji i pesmi.

Anastasija: Da, tako je. Nedavno je moja pjesma „Probudi se, nešto se dešava“ nagrađena trećim mjestom na festivalu Sremsko-karlovački pjesnički brodovi u kategoriji „Probudi se, nešto se dešava“. Manifestacija se već šest godina u Sremskim Karlovcima tradicionalno održava početkom jula na Vidikovcu, ali ove godine je sve bilo drugačije zbog pandemije korona virusa. Dodjela nagrada je bila priređena u oktobru, u Karlovačkoj gimnaziji. Manifestacija nosi ime u čast Branka Radičevića, ali i Duška Trifunovića. Jedan je rođen u Slavonskom Brodu, a drugi u Bosanskom. I vjerujem da smo svi ponosni na tu činjenicu, jer su Branko i Duško bili zaista veliki pjesnici. I sada su. Kada biste sada u rukama imali zbornik izabranih radova sa ovogodišnjeg konkursa, vidjeli biste da moja pjesma odudara od drugih, jer govori o svim onim dešavanjima u Crnoj Gori u poslednjih godinu dana. Spominje se zakletva koju je narod položio kako u Podgorici o Trojičindanu, tako i u Nikšiću u decembru prošle godine, a to je da će ako zatreba i životima braniti svetinje. Spominju se hapšenja vladika i vjernog naroda, rušenje konaka Svetog Vasilija Ostroškog, ali i vaskrsnuće Crne Gore jer ko god da krene u rat protiv Gospoda, izgubio je.

ASinfo: Koliko je ta nagrada značajna za Vaše stvaralaštvo i da li često učestvujete na konkursima?

Anastasija: Nagrada je veoma značajna za moje stvaralaštvo. Ona mi je motivacija da ne odustajem od poezije, da se trudim da napredujem i stvaram još više i još bolje. Da je bilo boljih radova, bilo je. Možda je nagradu trebalo da dobije neko drugi, ali je završila u mojim rukama. Iskreno, i sam žiri je rekao da nije bilo lako odlučiti koga da nagrade jer je zaista bio veliki broj kvalitetnih radova, a nagrada mnogo manje. Do ove godine nisam učestvovala na konkursima, ali kada malo bolje razmislim shvatam da su konkursi zaista jedan dobar način da vidite kako ljudi reaguju na poeziju koju pišete i da se vaš talenat bolje prepozna.

ASinfo: U Vašim pesmama pojavljuje se često ,,dječak sa Zapadne Morave“. Mogli bismo reći da je to jedan simbolički motiv koji navodi čitaoca da se upita – da li je taj lirski junak stvaran ili je izmišljen? Ako je stvaran, možete li nam otkriti nešto više o tome?

Anastasija: Dobro zapažanje. Ako se ne pojavi „dječak sa Zapadne Morave“, onda se pojavi Zapadna Morava. Pa sasvim bi bilo prirodno i normalno da se čitaoci zapitaju da li je lirski junak stvaran ili je samo plod pjesničke mašte. Ne. Dječak sa Zapadne Morave nije plod moje mašte. Stvaran je isto kao što je bila stvarna Vera Pavladoljska. A ko je on, to već ne bih otkrivala široj javnosti.Kada dođe vrijeme, možda i otkrijem.Sada samo mogu reći da je zaista voljen kako od strane mene kao običnog čovjeka, tako i od strane mene kao pjesnika. I koliko god vremena da prođe, on će biti i ostati „dječak sa Zapadne Morave“, jer je on osoba koja u sebi još uvijek ima dušu djeteta.

ASinfo: Živite u Crnoj Gori i iako ste veoma mladi, svedok ste mnogih, sada već sigurno istorijskih trenutaka koji su se dešavali i dešavaju se. Kao veliki rodoljub i iskreni hristoljub, kakvo je Vaše viđenje proteklih događaja?

Anastasija: Protekla godina je bila zaista turbulentna u Crnoj Gori, ali i ohrabrujuća jer svi znamo šta se dešavalo i kako. Poznata je činjenica da se narod Crne Gore kroz istoriju bojao samo Boga i nikoga više, a onda je zavladalo neko vrijeme kada je nastupio i strah od vlasti što i nije za pohvalu, ali i to je dočekalo svoj kraj kada je izglasan zakon o slobodi vjeroispovijesti. To je bio momenat kada je ova mala zemlja počela da vaskrsava,a narod da se budi i vraća Bogu. Bili smo u prilici da vidimo veličanstvene prizore litija u Podgorici, Nikšiću, Beranama, Budvi, Bijelom Polju, Baru, Herceg Novom. Branila se crkva od Berana pa sve do mora. Moje viđenje je bilo takvo da je svaki dan bio pun nade i vjere u pobjedu naroda. To se i dogodilo. I ta pobj

eda se nije slavila samo u Crnoj Gori. Slavila se i u Srbiji, i u Republici Srpskoj. Slavila se gdje god je bilo pravoslavnog naroda iz ovih naših lijepih zemalja.

ASinfo: Litije u Crnoj Gori sa pravom se smatraju veličanstvenim događajima, kakvi se nisu desili u novijoj istoriji i predstavljaju svojevrstan duhovni preporod jednog naroda. Kakav su značaj imale litije za generaciju mladih i da li su one upravo ona ,,luča mikrokozma“ u makrokosmosu, sada, nažalost, isključivo materijalnog sveta?

Anastasija: Litije su imale različit uticaj na mlade. Jedni su podržavali, a drugi nisu.Možda i nije potrebno mnogo govoriti, jer, ipak o tome mnogo više govore one fotografije na kojima smo mogli vidjeti djecu u prvim redovima. Ono što ne smijemo da dozvolimo sebi jeste da se opet uspavamo i da se pravimo da se nikada ništa nije ni dogodilo. Da li su litije bile ona „luča mikrokozma“ u makrokosmosu … o tome neka sude buduća vremena i naraštaji koji tek dolaze.

ASinfo: Pišete duhovnu poeziju takođe. Šta za Vas znači vera i je li ona jedna od nepresušnih izvora iz kojih Vam ističe inspiracija za pisanje?

Anastasija: Teško je govoriti o značaju vjere za čovjeka, jer taj značaj spoznajemo iz dana u dan. Svakako da jeste. ,,Bez Boga ni preko praga, sa Bogom i preko mora“ – kako je govorio otac Tadej. Dakle, sve što radim, radim vjerujući u Gospoda, a ako nešto nije bilo dobro, odgovaraću pred Njim. Od Božjeg suda niko nije pobjegao.

ASinfo: Kada će prva zbirka pesama? Imate li u planu da to bude u skorije vreme?

Anastasija: U poslednje vrijeme mi ljudi često postavljaju pitanje o tome kada ću objaviti zbirku, pa evo da iskoristim priliku da odgovorim svima. Kada bih mogla, ja bih je sjutra objavila, ali znamo da to tako ne ide i da nije baš jednostavno. Jedna zbirka je trenutno u pripremi. Nije tajna da sam počela da je pripremam krajem jula ove godine misleći da je pošaljem na konkurs Drinskih književnih susreta, ali nisam uspjela zbog nedostatka vremena. Ja znam da postoje ljudi koji bi sigurno voljeli i željeli da imaju moju zbirku u rukama, ali sve u svoje vrijeme. Kada budem odlučila da objavim oglasiću se javno. Znaće se. A ako bih rekla da ne želim da to bude u skorijem vremenu, slagala bih.

ASinfo: I za kraj razgovora, da li imate neku poruku za naše čitaoce?

Anastasija: Čitaocima se izvinjavam što sam bila mnogo opširna odgovarajući na pitanja. Svakako da imam poruku. Ljudi, čitajte! Čitanje obogaćuje dušu.

Razgovor vodila
Nevena Milosavljević

O Dejan Spasojević

Proverite i

Intervju sa Žarkom Bojićem, autorom nagrađene zbirke pjesama “Između dvije familije“

ASinfo: Žarko, publika vas zna od ranije, po osvojenim nagradama i pohvalama ali za sve …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *