Početna / Vijesti / Slađana Melezović, autorka pohvaljene zbirke priča ”Uspavani grad”

Slađana Melezović, autorka pohvaljene zbirke priča ”Uspavani grad”

Razgovaramo povodom Drinskih književnih susreta sa jednom od pohvalljenih autorki na konkursu za najbolju neobjavljenu zbirku priča, Slađanom Melezović iz Šekovića.

 

ASinfo: Od kada se bavite pisanjem i šta ste po profesiji tj po zanimanju, recite nam nešto o sebi…

-Zovem se Slađana. Imam 47 godina, troje djece i četvrto kćerkin muž. Predajem srpski jezik u osnovnoj školi 24 godine.

Pisanjem se bavim od osnovne škole. Uglavnom sam pisala priče, a pjesme, samo kad bih morala. Nisam neki veliki ljubitelj poezije. Obožavam čitanje. Imam svoju biblioteku sa oko 600 naslova. Maštam da otvorim privatnu biblioteku. Knjige su moja najveća strast.

ASinfo: Vaša zbirka priča ”Uspavani grad” je pohvaljena od strane žirija na ovogodišnjem konkursu, u konkurenciji od oko 15 pristiglih zbirki, možete li nam reći nešto više o toj zbirki, kako je ona nastala i zašto baš taj naziv?

-Zahvaljujem se žiriju na pohvali moje zbirke priča “Uspavani grad”, koju sam počela pisati jedne prelijepe snježne zime. Zbirka je posvećene, meni posebno dragim osobama. Nekim pričama sam željela da sačuvam od zaborava osobe koje su napustile ovaj svijet. Nisam uspjela pisati o svima njima, jer sam trebala stupiti u kontakt sa njihovim porodicama, a to bi za njih bila veoma bolna tema. Ostale priče imaju drugu tematiku.

Nadam se da ću objaviti ovu zbirku, u kojoj jedna priča nosi naslov “Uspavani grad”, a to je ustvari priča o groblju koje i jeste jedan mali grad. Svako groblje je grad za sebe. Svi ti grobovi su ustvari vječne kue, a sve nas one čekaju, jer se od svega spasiti možemo, osim od smrti. Smrt je svačija od nas.

 

ASinfo: Da li smatarte da je čitanje bitan preduslov za dobro pisanje, tj da li opravdavate one au tore koji kažu ne čitam da ne bi razni stilovi uticali na moj stil pisanja ili ste pak zagovornik ove druge teze da je čitanje bitno jer obogaćuje naš riječnik itd…recite nam vaše viđenje toga….

-Čitanje knjiga je najbolji preduslov za pisanje. Tako najlakše bogatimo svoj rječnik. Nisam mišljenja da bi me druge vrste stilova omele u onom što ja zamislim da pišem. Svako ima svoj stil pisanja. I da. Ne volim upotrebu stranih riječi ni u govoru, ni u pisanju, ako već postoje naše srpke riječi. Nismo “pametniji” upotrebom tuđica, samo siromašniji. Zaboravljamo “Zaveštanje Stefana Nemanje o jeziku”.

ASinfo: Vaše mišljenje o vaspitnoj ulozi škole na opštu kulturu pojedinca a na kraju možda i uticaj knjige na njegovo širenje vidika i emancipaciju?

-Oduvijek je škola bila vaspitno-obrazovna ustanova, što znači da bi se djeca prvo trebala vaspitavati, a usput i obrazovati. Međutim, svjedoci smo, da školstvo iz godine u godinu pada na sve niže grane, nažalost.

Ukoliko pokušamo da vaspitavamo djecu, umiješaju se roditelji, pravilnici, zakoni, razni članovi, ustanove… Što se tiče obrazovanja, sve je više nezainteresovane djece za učenje, a  čitanje knjiga, da i ne spominjem. Još ima učenika koji pročitaju redovnu lektiru, ali ništa više od toga.  Volim djeci da pričam o knjigama i čitanju, da im ih malo približim.  Za njih je kažu, čitanje knjiga čisto gubljenje vremena.

ASinfo: Nešto za kraj, poruka čitaocima..

-Nekada davno, kada sam ja išla u srednju školu, profesor srpsko-hrvatskog jezika često bi znao da nam kaže: “Progovori da vidim ko si.”  Nadam se da je ovo dovoljno kao poruka o značaju čitanja knjiga, ali naravno, ne bilo kakvih knjiga.

 

Dejan Spasojević, ASinfo.info

 

O Dejan Spasojević

Proverite i

Uskoro zbirka pjesama ” AMANET MOSNJANSKIH KIŠA”- Nerandža Kostić

Osvrt na zbirku pesama ,,Amanet mosnьanskih kiša” Stihopleti kao tvorevina duše Bol mi kaže: ja …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *