Početna / Autori / Slava Stanojević – Ljepota prirode i ljudske duše česti su motivi u mojoj poeziji

Slava Stanojević – Ljepota prirode i ljudske duše česti su motivi u mojoj poeziji

– Prije nego što pređemo na pitanja u vezi sa Vašim stvaralaštvom recite nam nešto o sebi, čime se bavite, koje je Vaše osnovno zanimanje?

Volim da kažem gdje sam rođena i ko su mi roditelji, pa ću i ovaj razgovor započeti tako. Rođena sam  u Bežlji, selu nedaleko od Teslića, kao peto i najmlađe dijete Lazara i Duje Cvijanović. Odrasla sam u osmočlanoj porodici, (s nama je živjela i tetka, očeva sestra), i to je bilo moje najveće bogatstvo… Po zanimanju sam profesor razredne nastave (učiteljica) i radim u OŠ „Vuk Karadžić“ u Vitkovcima. Pored poezije volim šah. Davnih, devedesetih, aktivno sam se bavila njime, a sada samo rekreativno… Živim sa porodicom u Tesliću.

-Možete li nam reći nešto o Vašem angažmanu u Književnom klubu pri SPKD “Prosvjeta“ u Tesliću?

– Naš Književni klub „Prosvjeta“ Teslić osnovan je početkom prošle godine u sklopu SPKD „Prosvjeta“ Teslić, a  ja sam (trenutno) predsjednik Kluba. Naše dosadašnje aktivnosti uglavnom su bile vezane za promocije književnih ostvarenja, kako naših sugrađana, tako i kolega iz okruženja. Pored toga, možemo se pohvaliti zajedničkim zbornikom pod nazivom „Teslićka poetska pamćenja“ u koji su uvršteni radovi članova našeg Kluba. Nedavno smo organizovali druženje sa mladim piscima, učenicima naših osnovnih škola, te smo tako omogućili najmlađima da pokažu svoje pjesničko umijeće, a sve u cilju razvijanja ljubavi prema knjizi i stvaralaštvu, uopšte.

-Možete li nam reći nešto više o vašem stvaralaštvu, naslovima koje ste objavili…

– Moram naglasiti da sam rano naučila da čitam, još prije polaska u školu. I sada se sjećam svoje prve slikovnice. Zvala se „Moj kunić“. Uz čitanje naučila sam i da pišem… Kao dijete igrala sam se tako što sam „glumila pisca“, pa sam pisala bajke, bolje rečeno maštala sam i to zapisivala. Žao mi je što nisam sačuvala te prve dokaze svoje ljubavi prema knjizi, pa samim tim prema pisanoj riječi. U školi sam bila član literarne sekcije, a knjige i diplome koje i sada čuvam kazuju da sam za svoje literarno stvaralaštvo nagrađivana mnogo puta… Napisala sam zbirku poezije za djecu  i odrasle pod nazivom „Sjećanja“ koja je objavljena u izdanju SPKD „Prosvjeta“ Teslić 2016. godine. S obzirom da sam učestvovala na različitim konkursima širom regiona određen broj pjesama i priča nalazi se u zajedničkim zbornicima. Takođe imala sam čast da budem nagrađivana za poetska ostvarenja tokom proteklih godina.  Trenutno imam napisane dvije zbirke poezije, jedna je za djecu, a druga za odrasle, i one „čekaju štampanje“…

– ASoglas izdavaštvo je organizovalo “DRINSKE KNJIŽEVNE SUSRETE“, vidjeli smo da ste među uvrštenim autorima u zbornik kraktih priča i pjesama i da je veče proteklo veličanstveno, recite nam vaše utiske iz Zvornika…

– Uz zahvalnost domaćinima (ASoglas izdavaštvu, na čelu sa gospodinom Dejanom Spasojević),  na srdačnom dočeku i gostoprimstvu, koju ne mogu lako iskazati riječima, jer to treba lično doživjeti, rekla bih da sam bila oduševljena brojem prisutnih na samoj promociji Zbornika u Zvorniku jer su uslovi za putovanje bili veoma teški usljed snijega i leda na kolovozima. Drinski književni susreti bili su svjedok snage pisane riječi, koja je poput mosta na Drini, spojila te večeri ljude iz raličitih krajeva i ovjekovječila slike naših duša utkane u retke koje smo napisali i kazivali… Srećna sam što postoje ljudi koji imaju volju i snagu da sačuvaju ljepotu našeg jezika i pisma, naše tradicije i naše kulture kroz organizovanje ovakvih manifestacija i zato još jednom od srca hvala ASoglas izdavaštvu.

Šta je to što uzima vašu pažnju?

– Moju pažnju, pored moje porodice, privlači ljepota prirode koja nas okružuje kao i ljepota ljudskih duša, ali i dešavanja u životu, uopšte. Tu su najčešće i motivi za moje pjesme i priče. Istina, misli mi često lutaju prošlošću, sa dragim ljudima kojih više nema. Rano sam ostala bez oca, pa su mnoge moje pjesme „obojene“ sjetom, čežnjom, tugom,… Volim djecu, raduje me njihov smijeh, njihova bezazlenost, iskrenost i otvorenost. Moja poezija namijenjena djeci najčešće ima šaljive tonove…

Često čujemo mišljenje da je stanje u kulturi ispod prosjeka, da se malo ulaže u istinske kulturne tokove,.. Da li sami autori trebaju da se bore za svoj status, položaj u društvu?

– Moram priznati da sam svoju prvu zbirku poezije i proze napisala isključivo s ciljem da sačuvam uspomene na drage ljude, djetinjstvo i sve ono što mi je sveto. To sam osjećala kao ličnu potrebu i nisam nikada očekivala da ta činjenica (da sam autor zbirke)  treba da doprinese poboljšanju mog statusa u samom društvu. I dalje pišem, to je dio mene, i dalje ne očekujem da mi to mijenja položaj u društvu. Da li sam previše skromna, ili je nešto drugo u pitanju ne znam. Ali, tako je… Ostavljam društvu u kom živim da razmišlja da li su pisci, (bez obzira koliko djela ostavili iza sebe), vrijedni poštovanja, ili su bitnije neke druge vrijednosti…

-U vremenu kada je materijalno ostvarilo primat nad drugim društvenim procesima i tokovima ( ovdje mislim prije svega na kulturu i umjetnost) smatrate li da je značajno sve što bilo koji autor radi na polju doprinosa zavičajnoj kulturnoj baštini i da li društvo ima dovoljno razumijevanja i volje da pomogne njihov rad?

– Odrasla sam u porodici u kojoj je duhovna vrijednost uvijek bila iznad materijalne i istog sam mišljenja i sada. Kada je u pitanju književno stvaralaštvo, lično smatram da je rad svakog autora, bez obzira na njegovo obrazovanje, od neprocjenjive vrijednosti ako doprinosi očuvanju tradicije, širenju ljubavi i međusobnog razumijevanja i poštovanja, ako čuva uspomene na ličnosti i događaje iz naše istorije i sl. Društvo smo mi sami, tako da ličnim zalaganjem i svojim postupcima trebamo da budemo uzori drugima, ne bi li promijenili shvatanja, ne bi li bile punije galerije, pozorišta, bioskopi, … Mi smo tu da poezijom i prozom pokušamo oplemeniti duše naših čitalaca. Nekome će se naš „rad“ dopasti, nekome neće… „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“, kako poslovica kaže. A zar bih ja mogla i reći sve ovo što sam rekla da mi Vi niste omogućili?… To vraća vjeru da su postojali, da postoje i da će uvijek postojati ljudi koji vjeruju u nas. Hvala ASoglas izdavaštvu. Želim Vam mnogo uspjeha u daljem radu…

 

O Dejan Spasojević

Proverite i

Zvornik: Promocija poezije za djecu ( video )

U društvenom prostoru Osnovne škole „Sveti Sava“ u Zvorniku danas su promovisane dvije knjige pjesama …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *