Početna / Autori / Boris Đorem

Boris Đorem

Moje ime je Boris Đorem. Rođen sam 4. 7. 1997. u Istočnom Sarajevu, gdje i sada živim. Student sam druge godine Filozofskog fakulteta na Palama, studijski program za srpski jezik i književnost. I nije loše, naprotiv…

Pjesme sam počeo pisati negdje 2009. godine. Ti prvi radovi su bili razdragani i razigrani stihovi o tome kako jedva čekam da odem kod bake na selo, i slično. Za te pjesmice, krajem 2009, na Danima poezije za djecu i mlade Istočno Sarajevo, dobio sam pohvalu od velike pjesnikinje Dare Sekulić, na moje veliko iznenađenje, iz mnogo razloga. Naravno, nisam vjerovao u sebe i svoj rad… Samo učestvovanje na ovom festivalu mi je dalo veliki podsticaj da nastavim sa pisanjem. (I u samom svom gradu, tokom godina ću dobiti još tri nagrade…)

Tako je i počeo moj poetski put… Za sve ovo vrijeme, dobitnik sam dvadesetak diploma, pohvala, povelja i dr. Uvršten sam u veliki broj zbornika. Sarađivao sam, i još sarađujem, sa mnogim književnim časopisima i fanzinima. Posebno bih istakao: gorepomenute Dane poezije u svom gradu, festivale koje organizuje Scena svih kreativnih iz Novog Sada, koje je prije vodio Stojan Simić Krpica, a sada Nataša Bundalo Mikić i Nemanja Arsović, zatim festivale Kluba umjetničkih duša u Mrkonjić Gradu, pod vođstvom sjajnog Radmila V. Radovanovića, te Miljkovićeve večeri poezije u Nišu, pod upravom Radoslava Stojanovića – Šekspira, mada su mi, naravno, i svi ostali festivali dragi.

 

 

Podršku su mi dali mnogi ljudi, kako iz svijeta kulture i umjetnosti, tako i poznanici i prijatelji sa kojima se svakodnevno viđam i družim, a to mi je čak i važnije od priznanja.

Ne znam koliko sam pjesama napisao do sada, ne brojim, jer poezija, ipak, nije ukalupljena formula ili neka konstanta ili skup praznih brojki, to je jedan poseban svijet koji se ne da ograničiti, jedan samosvjesni organizam, prosto, život za sebe. „Poezija jeste“, mislim da je to rekao Hugo Fridrih, nemojte mi vjerovati na riječ.

Mogu reći da od naših pisaca volim: Kočića, Mešu Selimovića, Ćopića, Ivana V. Lalića, Miljkovića, Rajka P. Noga, Daru Sekulić, a, recimo, od stranih: Dostojevskog, Bukovskog, i sl. Da li bi ih neko mogao shvatiti kao moje uzore, ne vjerujem, jer „uzor“ je „teža“ riječ sa mnogo značenja, tako da bih samo rekao: to mi je, otprilike, „lektira“, bar jedan njen dio. (Uostalom, neki od njih su isključivo prozni pisci…) Ne bih se ni pokušao porediti sa ovim veličinama, ipak je to poseban, uzvišen nivo. Ne volim nešto ni da govorim o svom „pisaniju“, bar što se tiče nekog vrednovanja i suda o kvalitetu, jer je to neumjesno, sve to prepuštam drugima.

O Dejan Spasojević

Proverite i

Zvornik: Promocija poezije za djecu ( video )

U društvenom prostoru Osnovne škole „Sveti Sava“ u Zvorniku danas su promovisane dvije knjige pjesama …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *